RITAM MAZLUMANJA

 

KANDA, KODŽA I NEBOJŠA, 'I Become', KVS/FREEB92 2000.

 

Bendovi novog beogradskog urbanog talasa već su našli svoje mjesto pod hladnim suncem muzičke industrije na Balkanu. Jedan od novoustoličenih kultova koji prate tradiciju beogradskog new wavea '80.-tih pakujući je u ruho nemilih '90.-tih jeste bend Kanda, Kodža i Nebojša.

Ova scena zavrjeđuje opširno predstavljanje, no ovdje ćemo se tek osvnuti na zadnje izdanje beogradskih rastafarijanaca Kande, Kodže i Nebojše, izdanje koje svojim glavnim karakteristikama oslikava tendencije bendova koji su se pojavili na prostoru Srbije tokom posljednje decenije.

Nakon 'Guarda Tome' i 'Igračke plačke', Kanda, Kodža i Nebojša u javnost istupaju sa najnovijim ostvarenjem 'I become'.

Ono što izaziva najviše fascinacija kod ovog benda jeste činjenica da njihovi tekstovi do u detalje opisuju duševno stanje društva i to onog njegovog dijela koji se naziva omladinom i koji je u svom sranju izvukao najdeblji kraj. Zasigurno se svako normalno biće može prepoznati u njihovim tekstovima koji opisuju tugu i nemoć onih koji žive pod zidinama Babilonske kule, mjesta razvratnog i neljudskog, koje svom težinom pritiska duše željne života i slobode. Da bi se normalno živjelo, lažna imperija mora pasti, carstvo zlobnog Slobe mora postati prah i pepeo. Zato Kanda, Kodža i Nebojša poručuju 'get away Babilon'. Njihov resistance reggae je stopostotno vozao Otporaše po ulicama srpskih gradova, a njihova muzika jeste umjetnički protest protiv onoga što se svima nama dešava posljednjih godina.

Album 'I Become' njihovo izdanje za 2000. godinu produkcijski je jedan od najboljih radova na Balkanu u zadnje vrijeme. Žanrovski, muzika sa ovog albuma prati svjetski reaggae-dub trend sa jazzy elementima, izuzetno popularan u vremenu sadašnjem, a i kvalitetom zvuka i aranžmana može se staviti rame uz rame sa bilo kojim svjetski popularnim izdanjem ove produkcije. Još kad se tome doda činjenica da su članovi ovog benda poprilični virtuozi na svojim instrumentima, kvalitet je zagarantovan.

Novina na ovom albumu, makar Kande, Kodže i Nebojše što se tiče, jeste uvođenje gudačkih instrumenata što ih čini još za stepen više soft i slušljivijim nego na prethodnim albumima, a kada znamo da je i 'Igračka plačka' bio izvanredno slušljiv i dopadljiv, možemo izvesti zključak da je album 'I Become' prije svega urađen u komercijalne svrhe. Uz sve to još su i tekstovi na ovom albumu napisani i otpjevani na engleskom jeziku, te se time potvrđuje gore navedena teza o komercijalnosti.

Oni donose pravu stvar, iskrenu stvar, tako kažu u pjesmi 'True stuff', htijući poručiti inostranom konzumentu da pjesme koje obrađuju teme ljudskog otpora nepravdi mogu doći samo sa naših prostora, jer nigdje potreba za otporom nije tako izražena, a pošto reggae po svojoj suštini jeste otpor, njihov stav je jasan, ovaj album je do tančina osmišljen  tako da inostranom konzumentu približi našu borbu i žudnju za pravdom, dok o našim glavama odlučuju potvrđeni fašisti.

Kanda, Kodža i Nebojša su se okrenuli evropskom muzičkom tržištu, što i sami jasno govore riječima 'uopšte me više ne interesuju ovi seljaci ovde' (skrivena stvar poslije pjesme Izlazim). Dakle, napravili su iskren i pošten album, muzički i produkcijski na vrlo visokom svjetskom nivou i u okviru popularnih trendova, i zbog toga, svaka im čast, treba da im poželimo svu sreću u bijelome svijetu, muda i kvalitet imaju, a ako bude sreće biće i prođe tamo negdje, a naša sitničava i mazlumska svakodnevica treba da se zadovolji jedinom pjesmom na našem jeziku, kojoj bi bilo ko od nas mogao biti autor samo da se prije sjetio ('izlazim i nema me ceo dan...izlazim a gde sam...otkud znam...otkud znam...).

Jedino što ostaje upitno, s obzirom da se srpski Babilon počeo obrušavati, jeste u čemu će sada Kanda, Kodža i Nebojša tražiti smisao i šta će ih voditi dalje nakon albuma postanka, jer uskoro resistance neće imati smisla. Ako pronađu nešto snažno i nastave govoriti otvoreno, sa mudima i razlogom njihovo posljednje izdanje 'I Become' nakon toga će dobiti još koji plus.

No, to ćemo ostaviti vremenu, a ova muzika definitivno voza u mazlumskom ritmu tako svojstvenom našem minimalističkom načinu življenja pod drevnim motom 'u se, na se i poda se'. Uživajte, makar ponekad osjetite da niste jedini tužan čovjek na svijetu.

 

M.T.