CAT POWER – The Covers Records –

 

Madador Records '99. Obrade stvari od Bob Dylana i Rolling Stonesa preko Lou Reeda do Smog-a. Samo ona, Chan Marshall, njezin glas 'tečnog dima' i gitara ili klavir. Ludilo. Nijedna pjesma se ne može prepoznati. Izbačeni su poznati refreni i sviraju se samo osnovni tonovi. Kad slušam Cat Power, sličan osječaj kao kada slušam Jane, osjetim požudu u ušima i tonem. Ne možeš raditi ništa drugo nego spavati i sanjati predivna ženska gola bića. Mislim da bi se njezina muzika trebala prodavati u Sex Shopovima. Nevjerovatno ugodnu za slušati. Red Apples od Smoga razara.

Album razara.

5 punoglavaca                 @@@@@

 

Nedim Cisic

 

 

MOGWAI  - Come on die young -

 

Danas mi muzika ide puno bolje zato sto je stereo malo ću sad i pojačat. Mogwai je definitvno najbolja grupa kraja XX  vijeka. Nema se šta pričat momci su mlađi od mene,  a imaju smisla ko Thruston Moore kad bi karno Franka Blacka u guzu i upito Jeff Buckleya šta misli o tome. Jeff ne bi odgovorio nego bi rekao pitajte Buttlera. Ovaj bi samo reko Mogwai definitivno. Dozvoljava pozitivno negativno energično i pasivno slušanje. Kad ne znaš gdje ti je glava a gdje ti je guzica . Kad si dobro ručo i kad si gladan. Kad si umočio. Kad ti je žao Tita i svega što pričaju o njemu. Kad te je stid stomaka. Kad se oklizneš zbog pasjeg govneta na ulici i kad se posereš na ulicu da kerovi ne budu jedini koji imaju pravo na to. Definitvno Mogwai.

5 punoglavaca           @@@@@

 

Feđa Šiširak

 

 

ARAB STRAP -    Elephant Shoe – GO BEAT

 

Kada slušam Arab Strap osjećam se prevaren. Nezgodno totalno. Imam osjećaj da se debeli podrugljivo smije jer zna kako mi je teško. A album ................ gađa naročito nisko.

400 kila tuge strpano u 20 grama CD-a. Počinje naglim buđenjem koje uranja u melanholični sunčani dan, a završava ''bijelom smrću'' sa osmijehom na licu.

Momački.

4 punoglavca                @@@@

 

Nedim Cisic

 

 

PAVEMENT – Crooked rain, crooked rain –

 

Nedelja.10 oktobar 2000 godine. Jutro je i pada kiša. Tu dolazimo na Pavement – Crooked rain - . Kada su snimali album ....godine, sto posto nisu znali da ću ga ja danas baš u ovo vrijeme slušati i da će padati kiša. Ali ipak su mi ostavili poruku, znali su ustvari, pogodili su. Napravili su ga samo zato da bih ga ja danas slušao. U svakom trenutku nepredvidljiv, planirano ti ne dopušta da zaspeš svaki put kada te odvede u vječna lovišta i tamo unina.

Pun je praznih prostora u koje se možeš smjestiti. Zvuči pravo ljudski.

4 punoglavca.                 @@@@

 

Nedim Cisic

 

 

SWOAN – In love –

 

Švicarci. Izdanje ..........godina............ EP 7 pjesama.

Kad slušam čitav album imam osječaj da je sniman između 1941 i 1945 godine negdje u Francuskoj. Pun je poraza i pobjeda, brežuljaka na kojima možeš odspavati, drvoreda, vjetra, sunčanih dana sa mjestimičnim padavinama, prelijepih pariških osmijeha, a tu i tamo se naiđe na pokoju ofanzivu, partizane, petu kolonu, zarobljenike, bunkere, tovare brašna i druge nervozne stvari.  Ako imate loš nervozni sistem prihvatite izazov. Strašni album.

4 punoglavca.                  @@@@

 

Nedim Cisic


THE MILLION DOLLAR HOTEL,Wim Wenders, 2000.

 

«... nakon što sam skočio, sinulo mi je... život je savršen, život je najbolji... pun magije, ljepote, šansi i televizije... i iznenađenja... mnogo iznenađenja, da... «

Ovako nekako započinje priča o njemu, koji je kao idiot, i njoj, koju samo on vidi u pravom svjetlu – kao princezu. On se zove Tom Tom, zajedno s njom stanar je hotela koji je nekada bio centar njujorškog glamura, a sada je skladište neizlječivih slučajeva.

Priču je napisao Bono, inače vjerni poklonik Wendersovog rada, i pojavljuje se kao statista u nekim scenama.  Interpretatori priče su Jeremy Davies, Milla Jovovich, Jimmy Smiths, Mel Gibson... a za soundtrack pobrinuli su se Bono, U2, The Million Dollar Hotel Band.

Od mene svih pet punoglavaca@@@@@.

p.s. Da, naravno... moglo bi se reći da je Tom Tom skočio zbog nje.

 

Mehmed Begić

 

 

SVE O MOJOJ MAJCI, Pedro Almodovar, 1999.

 

Pedro je kralj modernog evropskog filma... Nemoguće je objasniti silnu suptilnost koju Pedro izvuče krećući se kamerom u okvirima izopačenog polusvijeta...

Otkud božanska osjećajnost u svijetu pedera, kurvi, transeksualaca, narkomana i sitnih kriminalaca???

Otkud to da dečko iz La Manche osjeća puls najprljavijih kvartova Barselone i Madrida???

Sin je izgubio život...Majka je izgubila sina... Srce mrtvog sina zakucalo je u grudima sada izliječenog srčanog bolesnika... Majka se vraća u prošlost... Njena nekada najbolja prijateljica ima kitu koja se ne diže (no neko i to liže)... Tramvaj zvan čežnja putuje kroz Španiju... Poznata glumica ima lezbijsku vezu sa partnerkom teško navučenom na ejč... Otac preminulog djeteta ima sise poput Frančeske Delere...

Duboko strastvena i originalna priča... Kao i obično, Almodovar je svoj posao obavio vrhunski, a film posvetio svim majkama svijeta koje žive za svoju djecu...

Još je mnogo psiholoških i društvenih dimenzija u ovom filmu, a da ja ne bih dužio preporučujem da ih otkrijete sami ako to već niste učinili...

Najzrelije i najbolje Almodovarovo djelo u punoglavcima se izražava sa punih pet @@@@@ i jednim plusom +

 

M.T.

 

 

BUFFALO 66, Vincent Gallo, 1998.

 

Vincent Gallo je briljantan umjetnik... Vincent Gallo je cooler... Vincent Gallo je snimio jedan od najbriljantnijih filmova Američke produkcije pokretnih slika... Film se zove Buffalo 66... Gallo je potpuni autor: scenarista, režiser i tumač glavnog lika... Sve zadatke je obavio genijalno...

Lik koji tumači je otuđen i nervozan, fantastičan kuglaš tek izašao iz zatvora, alergičan na dodir i izgubljan... Situacije u koje zapada groteskne su i nevjerovatne, sa druge strane tako obične i moguće... Fotografija je odlična, kamera božanstveno pluta...

Zamislite potpuno sjebanog Tarkosvkog na LSD-u bačenog na ulicu američkih metropola... Zamislite Lyncha koji govori jezikom običnih ljudi, ili Petera Greenawaya kome je dokurčila ispeglanost...

Rijetka su remek djela, naročito ona sa urbanim i grotesknim temama, a BUFFALO 66 je jedno od njih... A još je rjeđi slučaj da remek djelo možemo pronaći na pultovima naših videoteka, zato se prošetajte do najbliže i pogledajte zbog čega je film vrhovna umjetnost, ako nije čokoladirani proizvod za masovnu upotrebu...

Jedino što se može zamjeriti ovom filmu je sporost koja se javlja na momente i zbog toga nema plusa već samo pet punoglavaca @@@@@

 

M.T.

 

Ghost Dog: The Way of the Samurai, Jim Jarmush

 

Mjesto radnje: inner-city New York. Jedan se lokalni mafiozo igra sa vatrom:

priveo je sebi kćerku glavnoga gazde koji ga baš i ne smatra nekom prilikom i

naređuje jednom od svojih predradnika, Loui-u (John Tormey) da ga se riješi, i da vrati nevinašce kući. Ostarjeli Valentino sjedeći na krevetu, obučen u

bokserice i u dokoljenicama, odsutno gledajući crtaće na TV-u, gine od ruke

profesionalnog ubice koji sebe zove Ghost Dog (Forest Whitaker).

Zaradi mira u kući, ta jedan od njihovih je mrtav, gazda traži od Loui-a da se

obračuna sa "svojim čovjekom". Italijanski gangsteri koji su zreli za penziju

samo da su imali beneficirani radni staž, kreću u potragu za čovjekom o kome

znaju samo to da je crnac i da živi na vrhu jednog od nebodera u njihovom kvartu (a takvih je na stotine) okružen golubovima.

 

Odlomci iz knjige Busido - Put samuraja, uvode gledaoce u unutrašnju stvarnost po kojoj crni samuraj živi, a tehnički predstavljaju prelaze iz jedne scene u drugu, na način koji je korišten svojevremeno u nijemim filmovima. U svijetu koji ne vjeruje ničemu što mu ne donosi korist, niti ga zanimaju ideje ili romantične iluzije, ovaj usamljenik dosljedno slijedi put služenja gospodaru

koji je odlučio da ga žrtvuje.  Ovo je i film o prijateljstvu između ljudi koji

ne moraju govoriti istim jezikom da bi se razumijeli, o "želji da se dodirne

mjesec", o ljudima koji grade brodove na krovima kuća, o potrebi da se podijeli strast prema knjigama i sa drugima i da se čuje tuđe mišljenje bez predrasuda.

 

@@@@@

 

Boris Mrkela