ANDY WARHOL AND THE VELVET
UNDERGROUND
"Ideje koje su služile slikarstvu u jednom momentu su,
bar djelimično, prošle kroz Velvete."
Noel Dolla, francuski slikar
Andy Warhol bio je umjetnik obuzet dramom savremene civilizacije -
zamjenjivošću i beznačajnošću pojedinca u rijeci mase i,
koristeći se filmskom kamerom, kao i alatom slikarske radionice i
predmetima masovne industrijske proizvodnje, nastojao je da tu dramu predstavi.
Ali je bio i filozof, “katalizator ideja i želja cijele jedne generacije”, kako
kaže direktor Fondacije Cartier - Marie-Claude Beaud u uvodniku časopisa Superstars. Toj generaciji pripadali su
i Lou Reed, John Cale, Sterling Morrison, Nico, Maureen Tucker i, iako su se
oni prije svega bavili muzikom, časopis Superstars (16. jun - 9. septembar 1990.) imao je za cilj da, u
formi rječnika, uporednim proučavanjem Warholovog rada i rada Velvet
Underground, pokaže njihovu nesumnjivu bliskost. Ovdje dajemo izvod
najznačajnijih pojmova na slovo “A”
ovog zanimljivog rječnika.
Ime Andyja Warhola u njegovoj
knjizi "Moja filozofija od A do B". Knjiga je štampana '74. godine. Može
se mjeriti sa djelom Kandinskog "Duhovno u umjetnosti", a spaja
sulude anegdote i razmišljanja o umjetnosti, Sjedinjenim Državama i našoj
epohi.
Piratska kolekcija od 19 kaseta u
kojoj su sakupljeni svi zvučni dokumenti o Velvetima.
Četiri studijska albuma:
"The Velvet Underground and Nico" (1967), "White light/White
heat" (1968), "The Velvet Underground" (1969),
"Loaded" (1970); dva neizdana albuma: "VU" (1985) i
"Another view" (1986); dva live-albuma: "1969" (1974) i
"Live at Max's Kansas City" (1972); "Squeeze" (1972); oko
400 piratskih albuma i kompilacija.
AMOUR (LJUBAV)
"Nikada nisam imao želju da
pravim filmove koji bi bili prosto seksualni. Ako bih htio da to uradim, snimio
bih kako jedan cvijet rađa drugi. Najljepša priča o ljubavi je
priča o dvije ptice u kavezu."
"Ljubav je mnogo ljepša u
mašti nego u realnosti. Nikada ne voditi ljubav je veoma razdražujuće, a
najfascinantnije se privlače ljudi koji se nikad nisu sreli." (Warhol)
ANGER, KENNETH
Američki režiser rođen
1930. godine, pored Warhola, legendarna figura filmskog undergrounda. Karijeru
počinje sa pet godina kao glumac u "Snu ljetnje noći". Prvi
film realizuje 1947. godine: "Fireworks", mračna priča o
homoseksualizmu koja šokira Hollywood krajnje odvažnim erotizmom ali,
zahvaljujući Jeanu Cocteau-u, nailazi na veoma dobar prijem u Francuskoj. Anger
se posvećuje filmovima nadahnutim okultizmom, mitologijom i snažnom
erotikom. U njegovom kosmosu spajaju se istraživanja ikonografije i oblika,
popularne kulture (automobili, kult tijela) i kinematografskih značajki
("Kabinet doktora Kaligarija", Ajnštajn). "Kustom Kar
Kommando" (1965) je spomenik obožavanju automobila. On je takođe autor
pamfleta, "Hollywood Babylon".
ANNEES 50 (PEDESETE)
"Po cijeli dan sam lutao na
razne strane u potrazi za poslovima koje sam završavao noću kod kuće.
To je bio moj život pedesetih: poklon-posjetnice i akvareli, i onda, s vremena
na vrijeme, čitanje poezije u kafeu."
Krajem pedesetih, "počeo
sam osjećati kako preuzimam odgovornost za probleme ljudi koje poznajem,
njihovi problemi prelazili su na mene kao bacili." I Warhol odlučuje
da se obrati psihijatru i povjeri mu se o svom čudnom ponašanju. Psihijatar
mu obećava sastanak koji se nikad neće dogoditi. Obuzet iznenadnim
oduševljenjem, Warhol kupuje svoj prvi televizor. "Puštao sam da TV
neprestano radi, naročito kad bi mi ljudi pričali o svojim
problemima. Primijetio sam da me TV zbilja zabavlja i problemi o kojima sam
slušao više me nisu opterećivali. To je bilo kao mađioničarski
trik." Sa svojim prvim
televizorom, Warhol je prestao "da se brine zbog stupanja u intimne odnose
sa drugim ljudima".
ANNEES 60 (ŠEZDESETE)
"Šezdesetih godina, cijeli svijet
se zanimao za cijeli svijet... Kontrakultura, subkultura, pop, superstars,
droga, svjetlost, diskoteke. Uvijek je negdje bilo neko slavlje: u podrumu, na
krovu, u autobusu ili metrou. Ako nije bilo na brodu, bilo je na Statui
Slobode. I
Velveti su pjevali: 'All tomorrow's parties'." (Warhol)
ANNEES 70 (SEDAMDESETE)
"Sedamdesetih godina,
cijeli svijet je pustio da se cijeli svijet sruši. Sedamdesete su bile veoma
prazne." (Warhol)
APRES-VELVET (NAKON VELVETA)
Nakon odlaska 1970. godine, Lou
Reed se vraća kod roditelja da radi kao daktilograf sa svojim ocem,
pokroviteljem jednog malog društva. "Razmišljao sam šta ću raditi. Da li ću raditi sam? Sa
grupom? Da li će mi biti dovoljno da pišem pjesme, a da ne izlazim na
scenu? Uvijek sam mislio da sam posljednja osoba na svijetu kojoj je neophodno
da bude na sceni. Neko obožava da bude pod svjetlom reflektora, ja ne." (Lou Reed)
Američki novinar koji se
prvi zainteresovao za Velvete. On im je pronašao angažman u Cafe Bizarre.
Njujorški časopis od
četiri dolara, za koji je Warhol osmislio jedan broj štampan u decembru
1966. godine. "Prvi magazin u tri dimenzije" bio je u obliku kutije
koja je sadržavala tekstove Melange, Mekasa, fotografije iz filma
"Kiss", esej Lou Reeda o njegovoj ljubavi prema rock'n'roll-u i jedan
disk.
ASSOCIATION (SARADNJA)
Warhol sreće Velvete u
novembru 1965. godine. Oni sarađuju na Up tight* i na Exploding
Plastic Inevitable**. Warhol im pomaže da izdaju prvi album. Saradnja se
završava u maju 1967. godine.
"Mi smo jako dobro znali da je
postojala jedna revolucionarna dimenzija u onome što smo radili. Osjećali
smo to. Trebalo je silom srušiti neke barijere da bi se postigao tako neobičan i nov
rezultat." (Warhol)
"Vjerujem da postoji
dvosmislenost, Velvete prije svega interesuje muzika. Način na koji je ona
mogla obuzeti maštu i održati se mnogo više u okruženju plastične pop
umjetnosti. Warhol je preobrazio nešto muzičko u nešto plastično...
Ono što me čudi jeste to da je
Warhol mogao biti fan jednog benda. Smatrao sam ga toliko plastičnim da
sam govorio sebi kako on mora prezirati muziku..." (R. Burger)
"Velveti su za Warhola bili
tačka oslonca da bi mogao širiti umjetnost onako kako to omogućuje
disk, kako to omogućuje muzika: da bi sliku učinio pristupačnom
publici. Multuplikacija slike je vorholovska ideja. Ta desakralizacija slike
jako dobro funkcioniše u rock-u. Ideje koje su služile slikarstvu, u jednom
momentu su bar djelimično prošle kroz Velvete." (N. Dolla)
"Warhol je imao određeni
uticaj, ali ne obavezujući. Andy je znao da pruži osjećanje
sigurnosti ljudima sa kojima je dolazio u dodir. Ta vrsta strasti i entuzijazma
jako je hrabrila grupu." (G. Melanga)
*UP-TIGHT
1. Multi-medijalni šou koji je
organizovao Warhol februara '66. godine u Njujorškoj kinoteci, malom,
avangardnom filmskom centru, i koji je vodio Jonas Mekas. Šou je obuhvatao
filmove (Warhol), igre svjetlom (Danny Wiliams), ples (Edie Sedgwick i Gerard
Malanga), projekcije fotografija (Nat Finkelstein i Billy Linich) i muziku (The
Velvet Underground and Nico). Spektakl počinje Warholovim i Sedgwickovim
filmom "Lupe". Nakon 35 minuta, na scenu ispred ekrana izlaze Velveti i Nico i naštimavaju
instrumente u mraku. Istovremeno, Warhol i Morrissey projektuju svoje slike:
film "Vinyl" i portrete Nico koja pjeva "I'll keep it with
mine". Velveti počinju svirati "Venus in furs", a na sceni
im se pridružuju Malanga i Sedgwick u frenetičnom plesu. Scena je posuta
bojenim pjegama, projektovanim dijapozitivima, koje ponekad zalutaju na publiku
usred koje se šeta Billy Name koji fotografiše i Barbara Rubin koja viče
nešto poput: "Da li su vaši penisi dovoljno veliki?". Dok Lou Reed
pjeva "Heroin", Malanga vadi iz džepa kašiku koju grije nad
svijećom i prinosi joj nešto za šta mislimo da je špric, a zapravo je
olovka, zatim glumi da se ubrizgava i da pada. Muzika je supersonična,
veoma glasna, do maksimuma. Publika je zapanjena, nemoćna da razmišlja ili
reaguje. U
dosta izmijenjenoj verziji Up-tight će postati Exploding Plastic
Inevitable.
"Up-tight" je bio
eksplozivan, ali sam primijetio tradicionalne, gotovo folk, elemente u muzici
Velveta. Bio sam više
impresioniran muzikom nego drugim efektima, ali sve je dobilo na vrijednosti
tek u okviru cjeline." (H. Geldzahler)
2.
Knjiga posvećena Velvetima autora Victora Bockrisa i Gerarda Malange.
**EXPLODING PLASTIC INEVITABLE
Multimedijalni šou, izmijenjena
verzija Up-tight-a, koji je Warhol organizovao između 1966. i 1967.
godine.
"Sedmog aprila 1966. godine Andy Warhol je odvojio stranicu
u Village Voice-u da pozove ljude da dođu 'plesati i otkačiti se uz
Exploding Plastic Inevitable'. Prisutni umjetnici su bili Warhol, The Velvet
Underground, Nico, G. Melanga, Ingrid Superstar, Mary Woronov (umjetnica koja
se posvetila sado-mazohističkim plesovima). Na plesnom podijumu, projektovani su kolor dijapozitivi,
svjetlosni efekti, ali naročito filmovi Andyja Warhola: "Sleep",
"Eat", "Kiss", "Vinyl", "Faces"...
Sa
Exploding Plastic Inevitable, Warhol je pokazao svoju sposobnost da učini
da izbije čitav kosmos slika koje daju hrabrost pojedincu da živi svoje
želje, da se izdigne iznad svojih strahova i da oslobodi svoje
fantazije..." (C. S.)
Prevela i obradila: Branka Vujanović
Izvor:
Superstars, Guide maniaque du Velvet Underground et de la Factory d'Andy
Warhol, 1990.