ANDY WARHOL AND THE VELVET UNDERGROUND

 

"Ideje koje su služile slikarstvu u jednom momentu su, bar djelimično, prošle kroz Velvete."

Noel Dolla, francuski slikar

 

Andy Warhol bio je umjetnik obuzet dramom savremene civilizacije - zamjenjivošću i beznačajnošću pojedinca u rijeci mase i, koristeći se filmskom kamerom, kao i alatom slikarske radionice i predmetima masovne industrijske proizvodnje, nastojao je da tu dramu predstavi. Ali je bio i filozof, “katalizator ideja i želja cijele jedne generacije”, kako kaže direktor Fondacije Cartier - Marie-Claude Beaud u uvodniku časopisa Superstars. Toj generaciji pripadali su i Lou Reed, John Cale, Sterling Morrison, Nico, Maureen Tucker i, iako su se oni prije svega bavili muzikom, časopis Superstars (16. jun - 9. septembar 1990.) imao je za cilj da, u formi rječnika, uporednim proučavanjem Warholovog rada i rada Velvet Underground, pokaže njihovu nesumnjivu bliskost. Ovdje dajemo izvod najznačajnijih pojmova na slovo “A” ovog zanimljivog rječnika.

 

A

Ime Andyja Warhola u njegovoj knjizi "Moja filozofija od A do B". Knjiga je štampana '74. godine. Može se mjeriti sa djelom Kandinskog "Duhovno u umjetnosti", a spaja sulude anegdote i razmišljanja o umjetnosti, Sjedinjenim Državama i našoj epohi.

 

AFTERHOURS TAPES

Piratska kolekcija od 19 kaseta u kojoj su sakupljeni svi zvučni dokumenti o Velvetima.

 

ALBUMS

Četiri studijska albuma: "The Velvet Underground and Nico" (1967), "White light/White heat" (1968), "The Velvet Underground" (1969), "Loaded" (1970); dva neizdana albuma: "VU" (1985) i "Another view" (1986); dva live-albuma: "1969" (1974) i "Live at Max's Kansas City" (1972); "Squeeze" (1972); oko 400 piratskih albuma i kompilacija.

 

 

AMOUR (LJUBAV)

"Nikada nisam imao želju da pravim filmove koji bi bili prosto seksualni. Ako bih htio da to uradim, snimio bih kako jedan cvijet rađa drugi. Najljepša priča o ljubavi je priča o dvije ptice u kavezu."

"Ljubav je mnogo ljepša u mašti nego u realnosti. Nikada ne voditi ljubav je veoma razdražujuće, a najfascinantnije se privlače ljudi koji se nikad nisu sreli." (Warhol)

 

ANGER, KENNETH

Američki režiser rođen 1930. godine, pored Warhola, legendarna figura filmskog undergrounda. Karijeru počinje sa pet godina kao glumac u "Snu ljetnje noći". Prvi film realizuje 1947. godine: "Fireworks", mračna priča o homoseksualizmu koja šokira Hollywood krajnje odvažnim erotizmom ali, zahvaljujući Jeanu Cocteau-u, nailazi na veoma dobar prijem u Francuskoj. Anger se posvećuje filmovima nadahnutim okultizmom, mitologijom i snažnom erotikom. U njegovom kosmosu spajaju se istraživanja ikonografije i oblika, popularne kulture (automobili, kult tijela) i kinematografskih značajki ("Kabinet doktora Kaligarija", Ajnštajn). "Kustom Kar Kommando" (1965) je spomenik obožavanju automobila. On je takođe autor pamfleta, "Hollywood Babylon".

 

ANNEES 50 (PEDESETE)

"Po cijeli dan sam lutao na razne strane u potrazi za poslovima koje sam završavao noću kod kuće. To je bio moj život pedesetih: poklon-posjetnice i akvareli, i onda, s vremena na vrijeme, čitanje poezije u kafeu."

Krajem pedesetih, "počeo sam osjećati kako preuzimam odgovornost za probleme ljudi koje poznajem, njihovi problemi prelazili su na mene kao bacili." I Warhol odlučuje da se obrati psihijatru i povjeri mu se o svom čudnom ponašanju. Psihijatar mu obećava sastanak koji se nikad neće dogoditi. Obuzet iznenadnim oduševljenjem, Warhol kupuje svoj prvi televizor. "Puštao sam da TV neprestano radi, naročito kad bi mi ljudi pričali o svojim problemima. Primijetio sam da me TV zbilja zabavlja i problemi o kojima sam slušao više me nisu opterećivali. To je bilo kao mađioničarski trik."  Sa svojim prvim televizorom, Warhol je prestao "da se brine zbog stupanja u intimne odnose sa drugim ljudima".

 

ANNEES 60 (ŠEZDESETE)

"Šezdesetih godina, cijeli svijet se zanimao za cijeli svijet... Kontrakultura, subkultura, pop, superstars, droga, svjetlost, diskoteke. Uvijek je negdje bilo neko slavlje: u podrumu, na krovu, u autobusu ili metrou. Ako nije bilo na brodu, bilo je na Statui Slobode. I Velveti su pjevali: 'All tomorrow's parties'." (Warhol)

 

ANNEES 70 (SEDAMDESETE)

"Sedamdesetih godina, cijeli svijet je pustio da se cijeli svijet sruši. Sedamdesete su bile veoma prazne." (Warhol)

 

APRES-VELVET (NAKON VELVETA)

Nakon odlaska 1970. godine, Lou Reed se vraća kod roditelja da radi kao daktilograf sa svojim ocem, pokroviteljem jednog malog društva. "Razmišljao sam šta ću raditi. Da li ću raditi sam? Sa grupom? Da li će mi biti dovoljno da pišem pjesme, a da ne izlazim na scenu? Uvijek sam mislio da sam posljednja osoba na svijetu kojoj je neophodno da bude na sceni. Neko obožava da bude pod svjetlom reflektora, ja ne." (Lou Reed)

 

ARONOWITZ, ALL

Američki novinar koji se prvi zainteresovao za Velvete. On im je pronašao angažman u Cafe Bizarre.

 

ASPEN MAGAZINE

Njujorški časopis od četiri dolara, za koji je Warhol osmislio jedan broj štampan u decembru 1966. godine. "Prvi magazin u tri dimenzije" bio je u obliku kutije koja je sadržavala tekstove Melange, Mekasa, fotografije iz filma "Kiss", esej Lou Reeda o njegovoj ljubavi prema rock'n'roll-u i jedan disk.

 

ASSOCIATION (SARADNJA)

Warhol sreće Velvete u novembru 1965. godine. Oni sarađuju na Up tight* i na Exploding Plastic Inevitable**. Warhol im pomaže da izdaju prvi album. Saradnja se završava u maju 1967. godine.

"Mi smo jako dobro znali da je postojala jedna revolucionarna dimenzija u onome što smo radili. Osjećali smo to. Trebalo je silom srušiti neke barijere da bi se  postigao tako neobičan i nov rezultat." (Warhol)

"Vjerujem da postoji dvosmislenost, Velvete prije svega interesuje muzika. Način na koji je ona mogla obuzeti maštu i održati se mnogo više u okruženju plastične pop umjetnosti. Warhol je preobrazio nešto muzičko u nešto plastično...

Ono što me čudi jeste to da je Warhol mogao biti fan jednog benda. Smatrao sam ga toliko plastičnim da sam govorio sebi kako on mora prezirati muziku..."  (R. Burger)

"Velveti su za Warhola bili tačka oslonca da bi mogao širiti umjetnost onako kako to omogućuje disk, kako to omogućuje muzika: da bi sliku učinio pristupačnom publici. Multuplikacija slike je vorholovska ideja. Ta desakralizacija slike jako dobro funkcioniše u rock-u. Ideje koje su služile slikarstvu, u jednom momentu su bar djelimično prošle kroz Velvete." (N. Dolla)

"Warhol je imao određeni uticaj, ali ne obavezujući. Andy je znao da pruži osjećanje sigurnosti ljudima sa kojima je dolazio u dodir. Ta vrsta strasti i entuzijazma jako je hrabrila grupu." (G. Melanga)

 

 

*UP-TIGHT

1. Multi-medijalni šou koji je organizovao Warhol februara '66. godine u Njujorškoj kinoteci, malom, avangardnom filmskom centru, i koji je vodio Jonas Mekas. Šou je obuhvatao filmove (Warhol), igre svjetlom (Danny Wiliams), ples (Edie Sedgwick i Gerard Malanga), projekcije fotografija (Nat Finkelstein i Billy Linich) i muziku (The Velvet Underground and Nico). Spektakl počinje Warholovim i Sedgwickovim filmom "Lupe". Nakon 35 minuta, na scenu ispred ekrana izlaze Velveti i Nico i naštimavaju instrumente u mraku. Istovremeno, Warhol i Morrissey projektuju svoje slike: film "Vinyl" i portrete Nico koja pjeva "I'll keep it with mine". Velveti počinju svirati "Venus in furs", a na sceni im se pridružuju Malanga i Sedgwick u frenetičnom plesu. Scena je posuta bojenim pjegama, projektovanim dijapozitivima, koje ponekad zalutaju na publiku usred koje se šeta Billy Name koji fotografiše i Barbara Rubin koja viče nešto poput: "Da li su vaši penisi dovoljno veliki?". Dok Lou Reed pjeva "Heroin", Malanga vadi iz džepa kašiku koju grije nad svijećom i prinosi joj nešto za šta mislimo da je špric, a zapravo je olovka, zatim glumi da se ubrizgava i da pada. Muzika je supersonična, veoma glasna, do maksimuma. Publika je zapanjena, nemoćna da razmišlja ili reaguje. U dosta izmijenjenoj verziji Up-tight će postati Exploding Plastic Inevitable.

"Up-tight" je bio eksplozivan, ali sam primijetio tradicionalne, gotovo folk, elemente u muzici Velveta. Bio sam više impresioniran muzikom nego drugim efektima, ali sve je dobilo na vrijednosti tek u okviru cjeline." (H. Geldzahler)

2. Knjiga posvećena Velvetima autora Victora Bockrisa i Gerarda Malange.

 

**EXPLODING PLASTIC INEVITABLE

Multimedijalni šou, izmijenjena verzija Up-tight-a, koji je Warhol organizovao između 1966. i 1967. godine.

"Sedmog aprila  1966. godine Andy Warhol je odvojio stranicu u Village Voice-u da pozove ljude da dođu 'plesati i otkačiti se uz Exploding Plastic Inevitable'. Prisutni umjetnici su bili Warhol, The Velvet Underground, Nico, G. Melanga, Ingrid Superstar, Mary Woronov (umjetnica koja se posvetila sado-mazohističkim plesovima). Na plesnom podijumu,  projektovani su kolor dijapozitivi, svjetlosni efekti, ali naročito filmovi Andyja Warhola: "Sleep", "Eat", "Kiss", "Vinyl", "Faces"...

Sa Exploding Plastic Inevitable, Warhol je pokazao svoju sposobnost da učini da izbije čitav kosmos slika koje daju hrabrost pojedincu da živi svoje želje, da se izdigne iznad svojih strahova i da oslobodi svoje fantazije..." (C. S.)

 

Prevela i obradila: Branka Vujanović

Izvor: Superstars, Guide maniaque du Velvet Underground et de la Factory d'Andy Warhol, 1990.