Stripoteka

Strip za odrastanje

U proteklih deset godina, svojevrsnom “Vremenu zla”, izgubilo se mnogo stvari koje su nam bile drage, manje ili više ozbiljnih. Za onu vrstu ljudi koja se naziva stripmanijaci, jedan od najvećih gubitaka bio je prestanak izlaženja dvije najbolje strip revije na ovim prostorima. Jedna je sarajevski Strip Art, a druga novosadska Stripoteka, koje su pomenutoj grupaciji ljudi bile doručak, ručak i večera - ukratko stvar bez koje se ne može živjeti, a ako se i živi, to nije neki život. Šalu na stranu, stvar nije toliko ozbiljna (ali blizu je), no za ljubitelje stripa je prestankom objavljivanja ovih revija zavladala prava nestašica matrijala za konzumiranje, što je poprilično teška stvar u njihovom slučaju, pogotovo ako je riječ o izdanju tipa Stripoteke, strip revije koja je mnoge ljude uvela u svijet stripa i koja je mnoge ljude zadržala u tom istom svjetu. Ostvarivši cifru od 936 brojeva, koja je impozantna i u svjetskim okvirima, oko dvadeset godina izlaženja te stvaranja čitavog sloja sopstvene publike, Stripoteka je izgradila kult status, koji se nije poljuljao ni za vrijeme neizlaženja ovog magazina. Ugasivši se početkom 90-ih, zbog svima poznatih stvari, Stripoteka je tek svojim neprisustvom pokazala vrijednost svoje uloge na ovdašnjem strip tržištu, koje se polarizovalo na dvije suprotne stvari. Jedna je fanzinsko samoizdavalaštvo, a druga luksuzni strip albumi, piratskog porijekla, gdje ni jedno ni drugo nisu loši, ali je fanzinski strip svojom suštinom i načinom distribucije osuđen na mali broj čitalaca, dok su strip albumi, zbog visoke cijene, takođe dostupni užem sloju konzumenata. Svi pokušaji pokretanja klasičnih strip revija, bez obzira na kvalitet, bili su kratktrajog daha, iz manje ili više objektivnih razloga. A upravo je postojanje klasične strip revije bilo najveći nedostatak na strip sceni, kako zbog čitalačke, tako i zbog edukatvne funkcije, koju ovakva revija treba da ima.

Upravo na ovim karakteristikama: niska cijena, kvalitetno, ali ne previše luksuzno pakovanje, pažljiv izbor stripova u rasponu od klasike do laganog ubacivanja novih snaga, hronološko praćenje određenih autora, kontinuiranost u izboru istih..., Stripoteka je izgradila svoj status i popularnost kod publike. No ono što je najbolje kod Stripoteke jeste ponovno pokretanje iste, što je jedna od boljih stvari koje su se desile u 1999. godini. Nastavljajući se hronološki na broj na kojem je prestala izlaziti, u novom izdanju Stripoteka je startovala brojem 937, zadržavši svoj prepoznatljivi logo, promijenivši podnaslov “revija jugoslovenskog stripa” u “revija svjetkog stripa”. Pod uredničkom paskom Slavka Draginčića i Sibina Slavkovića, u izdanju Markeprinta, redakcijskim sastavom Svetozar Tomić i već pomenutim Draginčićem i Slavkovićem, te Banetom Keracom kao ilustratorom, Stripoteka je ponovo pred čitaocima. Brige nema, ostala je i dalje ono što je bila, iako je i napredak tu. U standardnom pakovanju, već u prvom broju nove serije ponudila je remek djelo: prvu epizodu stripa Largo Vin~, tandema Van Hamm/Francq, plus prateće geg stripove, od legendarnog Hogara do Malog Spirua i Video Kli}e. Nastavivši istim tempom i dalje, objavljujući epizode Astera Blistoka, Sode, Frenka Kape, Jugurte, Bernarda Prinsa, Konjanike noći, Tarzana, Ratnika sa akabara, Larga Vin~a, praćenih kratkim i geg stripovima Hogar, Viva Zapata, Rat bogova i dr. te sa teorijskim djelom i pismima čitalaca, Stripoteka je nastavila tamo gdje je i stala - ni previše konzerativna, ni previše avangardna, zabavljajući, učeći, radeći upravo ono što se od nje očekivalao. Reakcije na ponovno pojavljivanje su različite i kreću se u rasponu od egzaltiranih pohvala do kritika na račun zastarjelosti, staromodnosti, jeftinog izgleda i sl. Istina je kao i uvijek na sredini, Stripoteka jeste dobra ali ima i mana, što je i normalno, ukusi su različiti i tu rasprave nema. No onog dobrog je svakako više, što redakcija vrlo dobro zna i trudi se da tako ostane i dalje. Da bi zadovoljili ukuse onih probirljivijih, redakcija Stripoteke je pod patronatom iste pokrenula ediciju albuma klasici stripa, u okviru koje su objavljene prve dvije epizode Koman~e: Red Dast i Ratnici očaja. Najavljeno je izdanje Loizelovog Petra Pana, pokrenuta je posebna edicija Konan varvarin (dosad tri broja), te osnovan Stripoteka klub, kao klub ljubitelja stripa, u okviru kojeg bi se vršila prodaja stripova po pretplatničkom popustu i razmjenjivale informacije i prijedlozi o stripu, tako da se u Stripoteci mogu zadovoljiti različiti ukusi, a ostvaren je kontinuitet revije i popunjavanje praznine koja je nastala usljed nedostatka strip revija, kao najšireg vida strip izdavaštva.

Dosad se doguralo do 948. broja solidnog kvaliteta, čitaoci postoje, ukusi su manje-više zadovoljeni, redakcija najavljuje još dobrih stripova, dio našeg djetinstva je opet sa nama (jeste patetično, ali tako je to sa prvim ljubavima) i svaki stripmanijak je opet sretan. Stripoteka sa punim pravom može nositi odrednicu ”revija svjetskog stripa” u podnaslovu, jer ona to u svakom slučaju jeste!

B. Predojević