Da.
Jednom šetam
gradom i vidim odjednom plakat, jedan, dva, više, piše:
„Nema identiteta bez entiteta!“
Naravno, vidjevši i dizajn plakata, i boje, i više nekih „trademark“-ova,
mogao bih pomisliti da je to još jedan politički plakat (iako nije bilo
nikakvih izbora) još jedne bezvezne stranke ili udruženja. I zaboraviti.
Ali onda šetajuci dalje alejom – kao one glupe pjesmice – ostale su mi u
glavi te riječi – “entitet-identitet, “identitet-entitet.” I počeo
sam misliti o SVOM identitetu, pa onda i o ENTITETU!!
Postoje dvije mogućnosti, općenito:
Da autor(i) onog plakata, te rečenice (činjenice?), želje – da
on(i) JEST/U u pravu, dakle, da je/su poslije tisućljetnih razmišljanja,
diskusija, meditacija, poređenja, iskustava, studija, etc – skontao/li da
stvarno ENTITET ČINI IDENTITET, ili da je bar toliko bitan za IDENTITET
jedne osobe (ustvari, nije bilo na plakatu govora o “osobama” ili
“pojedincima”, čak ni o LJUDIMA…) – da bez toga ne može. Da se zaista
gubi, nestaje identitet bez entiteta.
Već sam počeo misliti na nešto i ovu misao porediti sa mojom
osobom, dok ipak razmišljam drugu varijantu, sasvim čudnu, neobičnu,
ludu (?) - da IDENTITET jedne osobe čine druge stvari, ili – da druge
stvari VIŠE utječu na identitet – nego taj “entitet”, koji je
političko-organizacijski tvor, isto kao “kanton/županija”, “općina”,
“kvart”, “mesna zajednica” … i “država”.
Dakle, ako neko
kaže, “Nema identiteta bez mesne zajednice!” – to je ustvari isto mišljenje.
Samo više lokalno.
Ja ipak tvrdim, ili čini mi se, da su (bar meni i ljudima s kojim
živim, i koje poznajem – i koje identitete poznajem!) ipak druge stvari više
bitne, nego mesna zajednica ili entitet, kao faktor utjecanja na identitet. Na
primjer – familija. Ili samo brat. Ili arhitektura kuće moje bake kod koje
sam odrastao. Ili bašta tamo. Ili moji ljubavni (ne-)uspjesi preko godina. Ili
jezik. Poljski i svaki drugi, ulični i televizijski. Na identitet isto
puno utječe sjećanje i osjećanje, ili neka knjiga. Ili – bolest.
Ili - nesreća (ako neko u
sedmoj godini izgubi oko, onda to sigurno utječe na njegov identitet više
nego kad izgubi državu nekoliko godina kasnije).
Osim toga (pošto sam se sjetio da je na onom plakatu bio i spomenut –
indirektno, preko jednog adjektiva – jedan narod) ako neki entitet, koji treba
da bude “…-ski” – da bi se sačuvao identitet netkoga – onda to indirektno
kaže, da je neka nacionalnost ili kakva već pripadnost – velik dio
identiteta.
Slažem se! PRIPADNOST čini VELIKI dio IDENTITETA!! Dakle, trebali
bismo svrstavati ljude/pojedince u “urednike”, “mlade”, “penzionere”,
“vojnike”, “pjesnike”, “pijane pjesnike”, “pijane vojnike”, “lopove”, “male
djevojčice”, “biznismene”, etc…
OK, bez obzira sad na retoriku i nabrajanje – ne samo o meni mislim, da –
po pitanju mog entiteta… e, izvinite – IDENTITETA, da sam više “Pjesnik” nego
“Poljak”, da sam više “Šupak” nego “Poljak”, da sam više “Nomad” nego “Poljak”,
da sam više “Muškarac” nego “Poljak”, da sam više “Alkoholičar” nego
“Poljak”, etc…
A… u slučaju da ipak NISAM u PRAVU, da IPAK ENTITET (ili neka država
ili mesna zajednica) ČINI IDENTITET ili je TOLIKO bitan za IDENTITET –
onda…
TRAŽIM I ZA SEBE ENTITET!!!!!!!!!!
Kakav?
…-ski entitet.
POLJSKI.
(Plus poljski WC)