tbf

ZAŠTO SU ZANEMARENE SJEVERNA I JUŽNA STRANA?

 

borjana: zašto uvijek kasnite?

 

mladen: mene je sram. zato što, nemam pojma, možemo se izvlačiti na gene dalmatinske. ne znam, tako nam se uvik desi.

 

lukić: zato što smo mirni, zbunjeni, ali smo ležerni, i onda ono, šta ima veze, pomalo, neće ništa uteć’. a usput, čekamo sat i po večeru...

 

borjana: kakav je osjećaj svirati na istočnoj, a kakav na zapadnoj strani mostara i kako vidite situaciju u mostaru uopšte?

 

mladen: ne bih taj osjećaj povezivao s bilo kojom stranom svijeta.

 

lukić: osjećaj je isti i na zapadnoj i na istočnoj strani mostara.

 

mladen: ne shvatam zašto su zapostavljene sjeverna i južna strana, njih niko ne spominje. to mi se ne sviđa....

 

borjana: jeste li ikada svirali u republici srpskoj?

 

m i l: nismo.

 

borjana: niste bili nigdje pozvani ili niste vi željeli da svirate tamo?

 

mladen: trebali smo igrat predstavu našu “baš beton i stupovi društva” u banjaluci, ali zbog nekih razloga nismo, jer nismo uspjeli to ovaj ... isplanirati.... pa smo bili pozvani na jedan festival, ali nismo svirali dosad.

 

borjana: kako vam se sviđa publika, jeste li očekivali nešto drugo...

 

mladen: ja osobno sam skeptik uvik, ja sam očekiva puno manje ljudi, nego što ih je došlo, i zato sam presretan što ih je došlo ovoliko. odlična je publika, dobar prijem.

 

lukić: uvik, uvik dobra, fenomenalna mostarska publika.

 

mladen: uvik je  u Mostaru prva liga, bez obzira da li je “a” ili “b” strana.

 

borjana: u mostaru je “malo” neprirodna situacija pa se takvo pitanje mora postaviti...

 

lukić: u biti  je sve ovo što se događa na balkanu jako smiješno iz razloga što... recimo mi smo prije dva mjeseca bili na kazališnom festivalu u torinu a onda smo išli svirat u frankfurt, išli smo ono - rent a car, onda smo išli njemačka, švicarska, francuska, italija... četiri države u jedno 12 sati smo prošli autom, tamo više nema uopće nikakvih granica, niti te iko išta pita, di, ko, šta, kako, zašto, niti moraš imat išta, boli svih kurac i predivna je slika gledati prazne one kućice na granici, vitar fijuče oko njih i iza stoji tabla - FRANCE - i uđeš i izađeš - zato mislim da je sve prvenstveno stvar svijesti, mislim da našim ljudima treba još malo svijest ekspandirat, ono mislim da trebaju shvatiti da su u potpunosti slobodni kretat se po površini zemaljske kugle kako žele i gdi god žele i da svi okviri na koje su dosad navikli su u biti lažni, izmišljeni, sve ove naše granice hrvatske, srbije, bosne, kurce, palce, to je sve totalna izmišljotina. u biti je to sve kurac. jer, ono, tendencija cijele evrope i svijeta je da toga više ne bude, prema tome sve što smo u ovih 10 godina napravili, stavili granice, barikade, to će ti amerikanci maknut za 6 mjeseci.  a planeta zemlja ne može napredovat bez da se ujedini...a kako će se zemlja za jedno pedesetak godina borit protiv marsovaca nego da se svi skupa ono...sredimo.

i ko kaže uopšte da ćemo se boriti...možda ce planeta zemlja napraviti jedan ogromni tulum za njih, a možda će njih biti 10 000 puta više nego nas, pa ćemo se morat svi skupa skontat da skupimo para za cugu i kolače....

 

borjana: kakvi ste s politkom?

 

mladen: pa, mi smo prisiljeni da se bavimo politikom, jer politika prožima sve narode koji žive ovde, sve ono što živi ovde...politka ih goni okolo ka’ pastir ovce, ali mi  smo tu da prikažemo te rupe u politici što jednostavnije, da ne mistificiramo puno sa našim tekstovima, oni su jako bitni i jako jednostavni i razumljivi svakom čovjeku.

 

lukić:meni je politika za kurac. politika je isto tako izmišljena veličina da bi ovi ljudi koji su dovoljno ljigavi i ne mogu sebi nać’ pičku nigdje imali šta raditi.

 

mladen: nama to ne treba, mi bi htili pivat ljubavne pisme, ali su politčari oni koji nas prisiljavaju da cilo vrime moramo pivat neke angažirane tekstove i kurce palce, ne radi njih političara, nego radi njihove gluposti i kretenizma, jer stalno ono nešto izmišljaju, lažu ljude, mažu, seru....ono... mi ovo - mi ono, oni ovo - oni ono, a svi smo isti kurac.....

 

nedim: ali vi imate mesića...

 

mladen: ...tek smo ga dobili...sad je na probnom...

lukić: na probnom je radu, ....ali dobra je faca, dobra...barba mesić je čak i za nas reka’ da smo super....pitali su ga šta misli o našim pismama, pa je reka’ da je to normalno, da nema neprikladnih riječi, da je to govor ulice koji on prihvaća...

 

mladen: nama svima jebiga znači oprosti, jebiga...

 

lukić: mesić ti je nešto isto ka’ klinton ili regan, on se slika tamo pije neke kave i priča viceve..to ti je to....

 

borjana: recite nam još koga liječite večeras...?

 

mladen: pa, najprije sebe.....pacijenti baš neće da se podvrgnu injekcijama i vađenju krvi, boje se, misle da je to nešto strašno, to je u biti skroz normalno, recimo ja imam ovu špricu od 2 decilitra, to je jedna skroz normalna stvar...

 

borjana: kakva je situacija večeras, sa rambom ste već svirali, a ostali...?

 

mladen: pa sa rambom smo već svirali u hrvatskoj, to je jedan veliki korak naprijed u uspostavljanju normalizacije odnosa, naši se nikada nisu ni poremetili, nama je važna dobra svirka, ali neki ljudi imaju neke druge interpretacije toga, jasno je svima šta je tu...super je i što sa rambom sviramo baš ovde, tu su i obojeni program i moj prijatelj mara, kojeg znam odavno ono kad je ovde bilo sranje, non stop smo visili skupa...........