Milorad Ristić – Darkwood
Dub
PARALELNI UNIVERZUM
muzika iz Zagorove šume
Nisu bila baš najbolja vremena
za 'alternativu', za otvorenost, urbanost, našim gradovima je počela
vladati vrlo nezgodna atmosfera, neukus, sirovi folklor, agresivnost. Ulica
nije bila sigurna. Ništa nije odisalo ljubavlju, mirisalo je na mržnju,
netrpeljivost, oči kod prolaznika zamagljene strahom. Sumnjam da se iko
voli sjećati tog početka kraja. U stvari, neki su kreirali kraj, a
neki su stvarali početak. Jedni su se spremali da ruše, drugi da grade.
Naravno da su katastrofe dobile istaknutije mjesto u javnosti. Ljudi koji su
stvarali pozitivne vibracije bili su u drugom planu. Publika za bilo šta sa
predzankom + postala je malobrojna; publika koja misli. Na muzičkoj sceni
stvorio se vakuum, prazan prostor željan novih ideja, drugačijeg pristupa,
bendovi novog talasa 80-tih nisu imali dovoljno svježine da se nose sa turbo
folk hordama. U to vrijeme, sazrijevale su nove snage, na svu sreću, jer
kad su pali prvi albumi mladih bendova urbane orijentacije, snaga se polako
vratila, čitava jedna generacija, konačno je progovorila.
Darkwood Dub je jedan od
najznačajnijih bendova ovog perioda, pored Kande Kodže i Nebojše,
Sunshinea, Block Outa i još nekolicine grupa.
Isprva
postpunkreggaekrautdub(mislim svega toga ima, op.a.) zvuk sirove produkcije na
izdanju 'Paramparčad', kasnije više jazzytripyreggaedubneizostavno fino
ušminkan na po meni najboljem albumu dvedesetih na ex-YU prostorima 'U
nedogled', pa trancedubtriphopistasvene na soundtracku za predstavu
'Trainspotting', te elektropionirskipoduhvat koji najavljuje novo doba i nove
struje u muzici 'naših' prostora, struje koja će eksperimentisati sa novim
muzičkim tehnologijama i elektronskim zvukom. Iako na svim navedenim
izdanjima ostaju vjerni reggae dub zvuku, svaki je od ovih albuma zasebno
djelo, razlitčito po produkcijskom i muzičkom pristupu, pa i stilom
tekstova, a samim tim generalna atmosfera je drugačija kroz sva gore
navedena izdanja.
Bitno je reći da se ekipa
iz Darkwood Dub-a nikad nije kompromitovala u bilo kom smislu. Nisu skakali
sami sebi u usta, što se desilo mnogima koji su podlegli pritisku, i neće
biti teške riječi ako kažem da su
gubili razum, što se odražavalo u neodmjerenim izjavama i neodgovornim
potezima. A kada je društvo u takvom stanju riječi muzičara, pisaca,
umjetnika nevažno koje orijentacije, podosta dobijaju na težini. Ostati na
pravom putu mnogima nije uspjelo, ni u muzičkom, ni u ljudskom smislu, a
sudeći po deceniji njihovog rada, Darkwood Dub, ne samo da su uspjeli
ostati na pravom putu, već su uspjeli i napredovati, prevazilaziti sami
sebe, a to u uslovima kakvi vladaju na sceni širom Balkana sigurno nije lako. Definitivno
stoji, Darkwood Dub je jedan od najznačajnijih bendova, od onih koji su na
svojim plećima iznjeli jedan od najtežih perioda koje je naša r'n'r
prošao. Naravno svako od vas ima pravo da se složi ili ne složi sa ovim
konstatacijama, u svakom slučaju pročitajte šta o svemu pomalo ima da
kaže Milorad Ristić, bas gitarista Beogradskog benda Darkwood Dub.
Darkwood Dub su:
Lav Bratuša - bubnjevi
Bojan Drobac - gitara
Vladimir Jerić - gitara
Dejan Vučetić - vokal
Milorad Ristić - bas
gitara
P: Vratiću vas malo
unazad, na početke; otkud ime Darkwood Dub?
O: Darkwood je šuma u kraju
Beograda pod imenom Miljakovac,
u kojoj je nukleus grupe svojevremeno provodio mnogo
vremena.
Šuma je, naravno, dobila ime po
šumi u kojoj živi glavni junak italijanskog treš stripa “Zagor”, koji je jedna od inspriracija iz detinjstva.
Valjda više nije potrebno posebno objašnjavati
šta znači “Dub”,
budući da je ovaj specifični muzički izraz proistekao iz
regea u poslednje vreme prilično rasprostranjen, a i njegov uticaj na
savremenu muziku veoma je primetan, što 1988. kada je grupa nastala, nije
bio.
P: 'Paramparcad',
'Trainspoting', 'U nedogled', 'Elektro pionir', ako se ne varam to su vaša
dosadašnja izdanja. Kako bi opisao vaš
razvoj kroz ova izdanja, pošto je muzički i produkcijski pristup na svim
albumima skoro pa potpuno drugačiji?
O: Otvoreni smo za
različite muzičke forme, često i nespojive, i nikada nas nije
zanimalo postojanje u uskim okvirima nekog žanra. Od samog početka, a tako
će biti do kraja, želeli smo da pravimo zanimljivu, originalnu i
autentičnu muziku koja se menja i razvija na prirodan i nepretenciozan
način, u našoj međusobnoj interakciji. Od nas se ne može
očekivati da iznova i iznova prezentujemo jednu te istu stvar, čak ni
na koncertnim nastupima. Ono što nas održava je zajednička želja za
istraživanjem i promenom.
P: Koliko su društveno
politička previranja na Balkanu u proteklih deset godina uticala na vaš
rad, i koliko su odredila karakter muzičke scene u Srbiji?
O: Na nesreću, taj vremenski
period praktično se poklapa sa našim celokupnim dosadašnjim delovanjem. Tako da umesto, recimo, sedam, mi imamo četiri
izdanja, a gomila bendova nikada nije došla ni do prvog. Mi smo uspeli da
sačuvamo jedni druge, verovatno ogromnim entuzijazmom, i zašto ne
reći, ljubavlju prema muzici koju stvaramo, bez nekih očekivanja kada
je komercijalni uspeh u pitanju. Održala nas je podrška publike, naročito
u Beogradu, ali i u Nišu, Novom Sadu i drugim mestima, koja se uvek na našim
koncertima okupljala u neverovatnom broju, bez obzira što nismo imali izdanje i
što nas nije bilo u medijima. Sve vreme funkcionisao je paralelni univerzum
koji nije želeo da ima ništa sa poplavom nasilja i primitivizma, ali koji ju je
na kraju i zaustavio. Usput je mnogo dobrih inicijativa i ideja otišlo u
nepovrat. I mnogo ljudi.
P: Gdje je u svemu tome mjesto
Darkwood Dub-a?
O: Možemo da služimo za primer
svim muzičarima, kada je lični i muzički integritet u pitanju.
P: Koje biste bendove izdvojili
kao posebno dobre, a da u ovom trenutku znače nešto na sceni?
O: Najzanimljiviji su mi mladi
ljudi koji prave muziku na
kompjuterima, neopterećeni sviračkim umećem ograničenjima i
kompleksima, ali sve je to još uvek u začetku.
P: Može li se uskoro
očekivati novi album Darkwood-a?
O: Upravo smo počeli
snimanje, album se može očekivati do kraja godine.
P: U čemu vidiš budućnost urbane muzičke
scene na Balkanu, i ima li je uopšte?
O: U svežim, mladim,
talentovanim, vrednim, istrajnim ljudima.
P: U augustu je moguć vaš
nastup u Mostaru, na festivalu urbane muzike Beton3000 koji je završni
događaj omladinskog sajma, šta možemo očekivati od Darkwood-a, nakon
dva otkazana koncerta prošle godine?
O: Ovo je iznenađenje. Mi
jesmo imali jedan poziv proletos, ali je stigao kasno,
zvali su nas u ponedeljak da
sviramo u petak, za koji smo već imali dogovorene obaveze, tako da krivica
svakako nije na našoj strani. Bilo kako bilo, ovog puta poziv je stigao na
vreme, mi smo ga veoma rado prihvatili i radujemo se odlasku u Mostar. Pošto će
to biti prvi put, od nas možete da očekujete presek pesama sa svih
dosadašnjih albuma i nekoliko pesama sa narednog, čije je snimanje u toku.
Ono što duguju Mostaru, od
prošle godine jeste nastup na festivalu urbane muzike Beton2000, a kasnije je
otkazan i nastup na Future Trust hepeningu 'How long is too long...', no,
očigledno koordinacija između menadžera i članova benda nije baš
najbolja. Nadajmo se da će vratiti taj 'dug' ovog ljeta jednim dobrim
nastupom, a da će zatim izbaciti na tržište, ako ne bolji od prethodnih,
onda makar jednako dobar album.
A dok ne dođe do toga,
lezite na leđa i smejte se zvezdama(ovo znači nabavite dosadašnja
izdanja DD-a), dočekaće vas pozitivne vibre.