OD RAJA DO SAMURAJA

JIM JARMUSCH - KULTNI REŽISER

 

 

Američki se film kolokvijalno gotovo uvijek poistovjećuje s holivudskom mainstream produkcijom. Ipak, po mišljenju filmskih sladokusaca, neki od najboljih američkih filmaša ne pripadaju toj struji. Najzanimljiviji su vjerovatno braća Coen i Jim Jarmusch .

 

Jarmusch je rođen prije četrdeset sedam godina u gradu Acron u američkoj državi Ohio. Školovao se na Kolumbiji i na Njujorškom univerzitetu kao i u Parizu. Ipak, njegov prvi ozbiljniji filmski posao pada u 1980. godinu kada je radio kao asistent režije prilkom snimanja filma Munja nad vodom. Ovaj film režirali su Nicholas Ray i Wim Wenders. U kasnijem Jarmuschevom radu itekako će se osjetiti Wendersov uticaj - zato činjenica njhovog odnosa učitelj-učenik u ovom filmu ima izuzetnu simboličnu vrijednost. Jarmusch je ustvari vezan za Wendersa na način na koji je Maupassant vezan za Flauberta ili Samuel Beckett za James Joycea.

 

Prvi Jarmuschov film jest Neprekidni praznici iz 1982. godine. Te godine napravio je i kratki film Novi svijet koji će dvije godine kasnije uz pomoć njemačkog producenta Otta Grokenbergera proširiti u svoj prvi veliki dugometražni film Čudnije od raja. Ova minimalistička drama sa elementima road moviea začela je ustvari Jarmuschevu slavu i kultni status. Strukturiran oko pjesme I Put a Spell On You koju izvodi Screamin' Jay Hawkins ovaj film nudi galeriju zanimljivih etnički raznovrsnih likova (dvoje glavnih likova su mađarski emigranti u Americi koji su međutim zbratimljeni u pojedinačnoj otuđenosti). Ipak, ono novo u Jarmuschovoj poetici jest prvenstveno kamera (zato će ovaj film i biti nagrađen Zlatnom kamerom na filmskom fetivalu u Cannesu 1984. godine). Kritičari ističu da on prikazuje američke pejzaže sa nekomercijalne tačke gledišta. I zbilja, uličice i taverne Jarmuschovih filmova drastično se razlikuju od konfekcijske neonske Amerike iz Holliwooda.

 

Nakon filmova kakvi su Pod udarom zakona te Kafa i cigarete, koji i svojim naslovima potvrđuju Jarmuschovu osebujnost, 1989. godine snimit će film Tajanstveni voz. Priča o Japancima, Talijanima i Englezima koji su došli u Memphis na pokloništvo Elvisu Prislleyu skoro je pa arhetipska Jarmuscheva priča. Kosmopolitski raznolika, rokenrolerska i melanholično-komična, ova filmska priča jest nastavak Jarmuschevih opsesija. On je poznat kao rokerski režiser tako da je priča o pokloništvu Elvisu simbolična, a muzika iz njegovih filmova redovito je izvanredna. Ovdje je potpisuje John Lurie.

 

Ipak, muzičar koji se najčešće vezuje za Jarmuscha jest Tom Waits. On je napisao i muziku za vjerovatno ponajbolji Jarmuschov film. Riječ je o filmu Noć na zemlji snimljenom 1991. godine. Riječ je o formalno najsavršenijem filmu ovog režisera i o jednom od najinventivnije ostvarenih omnibusa uopće. Film se sastoji od pet priča koje se dešavaju u raznim krajevima svijeta u isto vrijeme. Mjesto radnje svih pet priča jest taksi. Ipak, zbog različitih vremenskih zona priče koje se dešavaju u isto vrijeme u raznim gradovima padaju u drugo doba dana. Prva priča na primjer zbiva se u sumrak u Los Anđelesu, a posljednja u zoru u Helsinkiju. I ovdje se ispoljava Jarmuscheva opsesija pitanjima prostora i vremena te njegova sklonost jezički i nacionalno raznolikim likovima. Upadljiva je i njegova genijalnost u izboru glumaca: vozačica taksija u Los Angelesu je Winona Ryder, putnica pariškog taksija Beatrice Dalle, a razbludni taksista iz Rima jest Roberto Benigni.Veliki je uticaj ovog filma na filmadžije širom svijeta. Dobar primjer jest izvanredni češki film režisera Petra Zelenke Dugmetari.

 

Početkom devedesetih na jednom FEST-u kamera je zabilježila druženje Jarmuscha, Johnny Deepa i Emira Kusturice. Jarmuschev film iz 1995. Mrtav čovjek sa Deepom u glavnoj ulozi mnogi su kritičari uspoređivali upravo sa Kusturicinim filmovima. A Mrtav čovjek jedan je od najboljih Jarmuschevih filmova. Priča je smještena u devetnaesti vijek i govori o smjernom knjigovođi Williamu Blakeu kojeg će splet okolnosti pretvoriti u ubicu. Blake će se susresti sa neobičnim indijancem po imenu Niko (Nobody) koji će čuvši knjigovođino ime i prezime pomisliti da ima posla sa znamenitim engleskim pjesnikom, slikarom i vizionarom. Blake će na kraju umrijeti u ritualnoj vožnji čamcem na koju ga šalje indijanac-njegov duhovni vođa. Ovaj su film razni kritičari okarakterizirali ili kao alegoriju ili kao depresivnu studiju o smrti. Ipak film je literaran i urnebesno zanimljiv. Otvara se citatom u kojem se kaže da nije preporučljivo putovati sa mrtvim čovjekom da bi se nastavio mnoštvom referenci na pjesnika Williama Blakea, a sve je to puno duhovitih epizoda poput one u kojoj se u maloj ulozi pojavi Iggy Pop. Snimljen je u crno-bijeloj tehnici uz impresivan doprinos stalnog Wendersovog snimatelja Robby Mullera zapamćenog po izvanrednom poslu obavljenom u Wendersovoj ekranizaciji romana Patricie Highsmith, filmu Američki prijatelj. Još jedna spona Wendersa i Jarmuscha!

 

Dva posljednja Jarmuschova filma jesu Godina konja (1997.) i Put samuraja (1999.) Ovaj posljednji sa Forestom Whittakerom jest Jarmuschovo seciranje rigidnog samurajskog kodeksa u savremenoj Americi.

 

Na kraju treba kazati kako je Jarmusch i scenarista gotovo svih svojih filmova. Takođe je i glumac - u svojim i tuđim filmovima. Mnogi će ga se sjetiti po ulozi u filmu Dim u lice Wayne Wanga i Paula Austera gdje tumači pušača koji je odlučio prestati te puši posljednju cigaru sa famoznim trgovcem Harveyem Keitelom. Izvanredan je Jarmuschev monolog u toj prilici gdje priča o velikoj ulozi cigarete u filmskoj umjetnosti te o načinu na koji glumci u holivudskim filmovima puše.

 

To je Jim Jarmusch - režiser sa aureolom bujne sijede kose, anđeo nezavisnog art filma u domovini Holivuda.

 

 

Muharem Bazdulj