KOLEKTIV BIO VRIJEDAN!

INTRO
KOLEKTIV-u u podnaslovu stoji Multimedijalna inicijativa + Udruženje građana. Organizaciju je jednostavnije opisati kao skupinu često ludo hrabrih individua koje su tokom 2000. godine u Sarajevu & ostatku države + Sloveniji i Hrvatskoj organizovale ili pomogle pri organizaciji pedesetak koncerata i video projekcija. U ukupni skor ulazi i izdavanje jednog časopisa, radijska i video produkcija. KOLEKTIV od državnih institucija za svoj rad ne dobiva nikakvu podršku i zbog toga ne slini. Državne institucije non profit kulturu nikad nisu mirisale, a neće je niti mirisati. Umjesto da zbog toga sline, kako je to popularno raditi, pomenute individue odlučile su se za opciju intenzivnog aktivizma. Često i po cijenu glubljenja vlastitih mjesečnih prihoda. U boljim slučajevima, nešto casha u džepovima ostane kada se na flajerima ili plakatima potpiše SHL, NPA ili PRO HELVETIA. O KOLEKTIV-u u 2000. godini pisalo je u prvom broju NEURA. IZA ima prvi kvartal 2001. godine. Događaji obrađeni hronološki i subjektivno.

RADIJSKO HULIGANSTVO

Najbolji radio show u gradu, SEPPUKU, doživio svoju drugu inkarnaciju. Jednako kao i matični mu RADIO3. 106,5 megaherca lokalnog eFM radia “hostiraju” RADIO3 svakodnevno, od jedan prije do jedan sat poslije ponoći, SEPPUKU igra četvrtkom. Kao i prethodne godine – na prethodnoj frekveniciji, SEPPUKU nastoji bar djelimično odgovoriti muzičkom izazovu novih evropskih, američkih i inih scena. US MAPLE, THE EX, JSBX, FUGAZI, TORTOISE, HIM, THE MERCURY PROGRAM… su samo neka od imena sa redovitim gostovanjem na SEPPUKU playlistama.

IDEŠ RAVNO, DRUGA DESNO. ONDA OPET RAVNO.

Tako je, ako je vjerovati sjećanju, počeo interviju sa talijanskom skupinom A SHORT APNEA, dan nakon njihovog koncerta u sarajevskoj Kinoteci, 19.01.2001. godine. Još pet skretanja lijevo-desno i cca. 6 kilometara vožnje potrebno je da se od Kinoteke stigne do raskrsnice kod aerodroma gdje se interviju završio (talijani nastavili ka Zagrebu). Od intervijua zbog diktafona nije bilo ništa, no u mozak se definitivno urezao koncert od noć ranije. Talijani su, u okviru evropske turneje, promovirali drugi album “Illu ogod ellat rhagedia (Ustrainhustri)” objavljen kod EARWING RECORDS u Hrvatskoj i WALLACE RECORDS u Italiji. CD za koga mnogi tvrde da je jednim od najboljih u skorijoj povijesti evropskog avantagrdnog rocka. O eventualnim utjecajima A SHORT APNEA kažu: ”Evropa: THIS HEAT i CAN, Amerika: US MAPLE i GORGE TRIO”. Izazovno, no tek 10 posjetitelja izlazi sa koncerta sa osmjehom na licu. No, da bi se odgovaralo izazovima potrebno je biti hrabar. Prije talijana svojih je 15 minuta imao sarajevski bučni duo TEMPLE TEXAS. Dvije gitare, deset žica i petnaest minuta buke mnogi su propratili sa začepljenim ušima. Hrabrost?

BLISTERS-FI

Datum 08.03.2001. Na plakatima za 21.00 sat najavljiven koncert amsterdamske skupine BLISTERS. Naravno, koncerta u najavljenom terminu nema, no ima skoro pa SCI-FI priča. Na kraju koje su se umjesto Moldera i Skali pojavljuju, gle čuda, ipak BLISTERS. Bez nepotrebne mistifikacije - skupini nije bio dozvoljen ulazak u Bosnu i Hercegovinu. Ljudi iz Zapadne Evrope još dugo neće biti u stanju shvatiti da ovo nije njihovo matično okruženje te da se granice ne prelaze tek sa pokazom lične karte (u najgorem slučaju). U dvadeset jedan sat i trideset minuta koncert je otkazan, BLISTERS su odlučili vratiti se za Zagreb. Treća granica nije sreća nego definitivna potvrda da “s’ ličnom nemože i tačka”. Stotinjak posjetitelja sarajevske Kinoteke ostaje uglavljeno u neudobne drvene soc-real stolice i na bijelom platnu gleda video prezentaciju slovenačke art skupine STRIP CORE. U deset na telefonu BLISTERS. “Čuj pajdo, ušli smo u Bosnu, pustili su nas…”. Ljudi i dalje u neudobnim drvenim stolicama. Na platnu Monti Pajton. Jedan sat iza ponoći BLISTERS promašili Kinoteku. Deset sekundi kasnije, organizatori trče za njihovim prevoznim sredstvom. Onaj slabije kondicije ruši se na cestu. Petnaest minuta kasnije BLISTERS su na binu postavili opremu i počeli svirati. Improvizirano, ambijentalno i meditativno, dok na platnu iza njih odmiče “Rekvijem za jedan san” Darena Arnofskog. Soundtrack za jedan san. Glasnije je moglo, ali nije smjelo. Policija se do tri o kloka iza ponoći, kada je oprema spakovana, nije pojavljivala. “Čuj pajdo, sinoć smo se gadno posvađali na bini, ne znam šta će se desiti…”, rekao je jedan od njih tri dana kasnije, nakon koncerta u Banjoj Luci. Nakon tog dana nije se desilo ništa. BLISTERS su prestali postojati. Jedan san manje.

AMERIČKI ČESI

SABOT su iz San Francisca. Nakon desetak godina rada približili brojci od skoro 1000 odsviranih koncerata, u više od 40 zemalja na 4 kontinenta. Od 1993. godine žive u Taboru, Češka Republika, aktivno učestvujuću u radu tamošnjeg autonomnog kulturnog centra CESTA. Njihov sarajevski koncert 1992. godine nije se održao zbog početka rata. 2000. godine u Sarajevu ih je zbog loše reklame vidjelo tek 20-tak ljudi. 24.03.2001. godine bio je treći i definitivni pokušaj. Srećom uspješan. Broj ljudi oko 150 (što je za Kinoteku skoro pa too much), niko nije kasnio, prije koncerta projekcija filma od FUGAZI (Instrument). Nakon iskustava stečenog sviranjem sa razlicitim US punk skupinama, tokom osamdesetih godina Chris i Hilary se kroz SABOT zvučno zanimaju amalgamiranjem hardcore-a i jazz-a, slično onome što su radile ili još uvijek rade skupine poput NOMEANSNO ili VICTIMS FAMILY. Iznimno kvalitetno. Srećom, 150 pomenutih bili su to dovoljno kadri prepoznati.

ČEŠKI AMERIKANCI

Ako ću se služiti retorikom retardiranog lokalnog dnevnog novinarstva: “04.04.2001. godine u sarajevskom klubu “Stella” nastupila je češka skupina WAAWE. Na koncertu je viđen Mladen Vojičić Tifa, a pred klubom i Semir Cerić Koke i Omar Mjesečar. Pored dobre atmosfere, za kupiti je bilo i cedeja i majica od WAAWE”. No… Česi su se u potrazi za muzičkim identitetom isuviše bavili turizmom po predjelima američkog post –rocka devedesetih te su im negdje iza potiljka ostali urezani SLINT i JUNE OF 44. Pa tako i zvuče. Ne znam da li su to posjetitelji primjetili, no svejedno, nije ih smetalo da se tokom pjesama pomaknu sa mjesta na kome su sjedili kao niti da nakon istih tih pjesama zaplješću. A WAAWE su za pokazano zaslužili i mnogo više od toga. WAAWE au promovirali svoj prvi CD “Timestorm was the signal”. Iste se večeri promovirao i NEURO, novi BH muzički fanzin.

Vezano za tri persone sa početka – Tifa je za upad sa negodovanjem platio 3 KM koliko su morali platiti i svi ostali (ali ostali nisu jebene seljačke rokenrol zvijezde kao on), no nakon 3 minute boravka u klubu odlučio se za napuštanje istog tražeći novce natrag (jebena seljačka rokenrol zvijezda ne ostavlja svoje pare češkim turistima a.k.a. bendu koji ne zna šta je rokenrol a uz to ne zna ni svirati). A ona druga dva (Koke i Omar) spasili su se ispljuvavanja od strane nižepotpisanog konstatujući kako u “Stelli” sviraju neki “džezeri jarane” te su pobjegli glavom bez obzira. Zlo! 666!

OUTRO

Govoreći o toliko pominjanim izazovima, KOLEKTIV je svom u potpunosti odgovorio. Ako malobrojna skupina ljudi za svega godinu dana, uz katastrofalne finansijske i infrastrukturne uvjete uspije izgraditi ono što se (tako glupo) naziva scena - ne radi o naivnoj pojavi. Kada i ako KOLEKTIV ode k vragu - ako međuljudski odnosi ili okruženje postanu preteški – treba zapamtiti dvije stvari:

1. KOLEKTIV individue iza prve radne godine ostavljaju jako puno

2. KOLEKTIV indiividue od budućnosti uzimaju još više.

Toliko.

darko.kujundzic@ekis.doo.ba