mirisIZAm
Evo nas, opet je vrijeme da se
krene IZA...
Opet idemo, iako smo svjesni
nepostojanosti istina koje će nas dočekati.
Zbog nečega moramo
izdržati, kroz surovo trnje tajni na kojem ćemo ipak ponekad naići na
pupoljke, zbog njih moramo izdržati, da bi na svijetu ostao poneki svjedok
mirisa.
Magija tajni, nju smo dužni
prenjeti dalje, jer bez magije nema nade, nema vjere da ono što danas prolazimo
mora biti, a da sutra može bolje...
Šamansko naslijeđe ne
smije biti izgubljeno, ne zato što će duša postati pokvarena, već
zato što duše neće više biti, ako samo neko uspije da nas odvrati sa puta
tajni, na neprekidnom pohodu IZA, gdje smo se zaputili zbog mirisa koji će
nahraniti našu dušu opojnim saznanjem da život nije tek puki prodor ka
tehnološkom progresu...
More, rijeke, planine,
drveće, cvijeće, životinje, čitav univerzum dio je nas, naša
širina je iznutra, vani je beskonačni prostor čiji smo mi tek mali
dio, zato nemamo prava da zapostavimo magijsku vezu sa prirodom i da sve pretpostavimo
samo našem materijalnom širenju...
Došli smo do ovdje, ne možemo
više natrag, diskretna muzika listanja papira iznjeće pred vas uzorke
mirisa, ili pak,
upozoriće vas na trnje, a
vaše je da odlučite hoćete li se prikloniti nečem tako
apstraktnom i neopipljivom kao što je miris, ili ćete otići trnju
koje možete stisnuti u šaku, po principu, bolje trnje u ruci, nego miris u
zraku...
IZA smo zbog ljepote i
ljekovite ljubavi, osjetite li je u nozdrvama, vi koji ste birali miris?