Muzike (gladnom) narodu
Napster je jedan od onih
savršenih izuma koji dođu, promijene svijet, i dopuste inovativnijim (ali
ne i kreativnijim) izumima da ga zamijene.
POP terminologija u informatičkoj kulturi je pravo zejabana stvar. Pod jedan, imaš društvene predrasude prema informatičarima kao nedojebanim cvikerašima. Pod dva, imaš gomilu tehničkih pojedinosti koje moraš objasniti tako da budu jasni svakoj Štefici.
U takvoj situaciji pisati o
Napsteru za neinformatičku ekipu nije baš najjednostavnije, a pogotovo u
zemlji koja za Internet uglavnom zna preko dnevnih novina gdje o informatici
pišu retardirani novinari koji pate od
kroničnog nedostataka vokabulara.
Mp3 je format digitalnog zapisa
muzike koji je najpoznatiji po tome što zauzima malo mjesta uz dovoljnu
kvalitetu, pa je pogodan za prijenos preko niskopropusnih mreža kakav je
Internet. Pojednostavljeno rečeno, na jedan CD moći ćete snimiti
desetak sati kvalitetne stereo muzike, koju možete slušati na računaru ili
uz pomoć specijaliziranih i sve dostupnijih mp3 playera (mp3man). Zbog
male veličine (otprilike 1 MB po minuti), mp3 je jako brzo postao
popularan među piratima i onima koji bi za malo para htjeli (doslovno)
puno muzike.
Napster je P2P (Peer To Peer)
program koji radi vrlo jednostavno. Nakon instalacije on skenira vaš hard disk
u potrazi za mp3 datotekama i taj spisak pošalje na glavni server. Kada potražite neku pjesmu, na
serveru se pretražuje spisak pjesama, izdvoje se korisnici koji pjesmu
posjeduju, te se vaš računar spoji na računar korisnika na čijem
disku je pronađena tražena pjesma. Tu Napster prestaje sa radom, a
download i razmjena muzike dalje je na nivou dva ravnopravna korisnika. Napster
je posrednik između korisnika i pomaže njima u razmjeni mp3 datoteka.
Većina tih pjesama je nelegalna,
od čega se Napster ograđuje već prilikom projave na servis.
U najbolje dane na Napsteru je bilo skoro sve.
Zapravo, trebalo se potruditi naći nešto čega nema. To su ljudi znali
prepoznati, pa ovog trenutka Napaster je koristilo ili ga koristi šezdesetak
miliona ljudi.
Naravno, nije sve krasno kako
izgleda. Napster, koji je u međuvremenu postao tvrtka sa stotinjak zaposlenih,
tužili su mnogi bendovi i izdavačke kuće, u čemu su
prednjačili kreteni iz kretenskog benda zvanog Metallica, te udruga
najvećih svjetskih izdavača RIAA (Recording Industry Association of America). Prvi su se žalili da se njihova umjetnost (!) distribuira
bez njihovog znanja, dok su potonji imali mnogo jednostavnije primjedbe.
Istraživanja su pokazala da je prodaja singlova u USA pala za skoro 40 %, da se
mnogi albumi mogu na Napsteru naći mnogo prije nego u trgovinama (dokaz
imate u ovom broju), te da Napster šteti izdavačkoj industriju za
milijarde dolara.
Sudovi su, nakon godinu dana
suđenja i žaljenja, te nekoliko skoro_pa_prekidanja rada, napokon dosudili
protiv Napstera, koji je nedavno uveo filtere i zabranio neke pjesme. Sada je
izbor mnogo uži, ali su i dalje dostupne manje poznate etikete koje nikad nisu
ni bili protiv Napstera, smatrajući ga dobrom reklamom.
Naravno, nije došao kraj
razmjeni muzike. Iako je očito da Napster revolucija pomalo kopni, mnogo
drugih programa osiguravaju da ćemo uvijek imati čime nahraniti
muzike željne uši. Gnutella, Bearshare, Morpheus....samo su neke od aplikacija
napravljenih tako da izbjegnu svaku
eventualnu sudsku tužbu (ne postoji centralizirani server gdje se drži popis
datoteka, ne zna se lokacija korisnika niti što oni razmjenjuju), a sa druge
strane omogućiti nam dovoljnu slobodu dobavljanja muzike.
Skoro tridesetak godina ljudi pokušavaju izumiti način da od
kopiranja zaštite digitalni podatak.
Skoro tridesetak godina (drugi) ljudi uspješno zaobilaze te načine.
Internet nam na dlanu daje svu muziku koja je ikad izdana. Stotine i hiljade
prelijepih bendova nudi nam mogućnost da potpuno apstiniramo od smrdljive
BH estrade.
Imate li muda propustiti takvu
priliku ?
Napster u ruke, djeco.
Mario Tomić, mario@info.ba