Iz
rječnika u kom francuski časopis Superstars daje zanimljive podatke o
međusobnoj povezanosti između umjetnosti Andyja Warhola i grupe The
Velvet Underground, i uopšte o načinu na koji su uskakali u život do krajnosti,
i o ljudima koji su ih okruživali, u ovom broju navodimo
najkarakterističnije pojmove pod slovima “B” i “C”.
BANGS,
LESTER
Američki
novinar (1948-1982), nije bio samo najbolji rok-kritičar koga je Amerika
ikad poznavala, već i vatreni pristalica Velveta. Krajem šezdesetih, kada
se prema grupi odnosilo jedino sa ravnodušnošću ili mržnjom, on neumorno
ispjeva hvalospjeve u Rolling Stone-u, Creem-u i bezbrojnim underground
magazinima. Sedamdesetih godina, Bangs postaje sve poznatiji. Lou Reed takođe.
Eksplozivni duo sreće se oči u oči dva puta, povodom intervjua
za Creem. Drugi od ova dva razgovora objavljen je u antologiji Bangsovih
članaka pod nazivom “Psihotične reakcije i buka karburatora”, gdje
iznosi definitivno uvjerenje: “Lou Reed je moj heroj, prvenstveno zato što su u
njemu ovaploćene najopasnije majstorije koje mogu zamisliti. A to
vjerovatno ne znači samo ograničenost moje mašte.”
BARDOT,
BRIGITTE
“To
je jedna od prvih zaista modernih žena, sposobnih da tretiraju muškarce kao
seksualne objekte koje osvoje i odbace. Meni se to mnogo dopada.” (Warhol)
BATACLAN
Pariška
koncertna sala gde se John Cale, Lou Reed i Nico ponovo okupljaju povodom
jedinstvenog koncerta 29.01.1972. Claude Ventura snimao je koncert za emisiju
Pop2.
BILLET
(Novčanica)
Srijeda,
27. maj 1977, izložba fotografija A. Warhola.
“Nico
je bila tamo. Izgledala je mnogo starija i tužnija. Govorila je da plače
zbog ljepote izložbe. Želio sam da joj dam nešto novaca, ali ne direktno, pa
sam potpisao novčanicu od 100 dolara i dao joj. Ona je uzela sa sjetom i
rekla mi: Ovu ću uokviriti. Možes mi dati još jednu nepotpisanu za
trošak.” (Warhol)
BOCKRIS,
VICTOR
Pisac
i novinar, stručnjak za umjetničku njujoršku scenu. On je,
između ostalog, zajedno sa Gerardom Melangom, autor najbolje biografije o
Velvetima – “Up tight” i jedne biografije o Warholu.
BOSTON
Grad
koji je odlično primio Velvete. Tamo su, naročito u Boston Tea Party,
najčešće svirali. “U Bostonu smo svirali prvi put pred publikom koja
nije ništa bacala na nas. To je bilo prvi put da je publika zaista slušala našu
muziku, što je za nas bilo potpuno nevjerovatno.”
BOWIE,
DAVID
“Imao
je neograničen talenat da iskoristi talenat drugih i da uspije tamo gdje
su oni omanuli.”(Velvet, Stooges, T. Rex). Na njegovom albumu “Hunky dory”
(1971), pjesma “Queen bitch” je posvećena grupi, a posvetio je i hommage
Warholu “Andy Warhol”. Obrađuje White light/Wight heat” i “Waiting for the
man”
BUKOWSKI,
CHARLES
“Mrzim
Bukovskog! Stari prasac! Kakva gnusoba! Govorite mi o Dostojevskom ako
hoćete da pričamo o književnosti.” (Lou Reed)
BURROUGHS,
WILLIAM, S.
Američki
pisac, izumitelj pojmova “beat generation” i “heavy metal”. Velveti mu
posvećuju pjesmu “Lonesome cowboy Bill” na albumu “Loaded”.
CAFÉ
BIZARRE
Mjesto
u Njujorku gdje grupa ima svoj prvi koncert pod nazivom The Velvet Underground,
u sastavu sa dva prva albuma (Reed, Cale, Morrison, Tucker), novembra ’65. Warhol i Nico dolaze da ih čuju druge
veceri. Velveti se pridružuju Warholovoj “Factory”.
CAGE,
JOHN
Američki
muzičar. 1952. godine postaje pionir modernog hepeninga. Sarađuje sa
Rauschenbergom i Merce Cunningham. Učestvuje u pokretu Fluxus. Godine
1960. John Cale dolazi u kontakt s njim.
CALE,
JOHN
Član Velveta između 1965. i 1968. Rođen 5. decembra 1940. godine. U ranoj mladosti je svirao klavir. Godine 1960. studira na Kraljevskoj akademiji u Londonu i sarađuje sa Johnom Cageom. Dolazi u Njujork 1963. gdje studira na Eastman konzervatoriju, zahvaljaujući kompozitoru Aaronu Coplandu. Nakon odlaska iz Velveta, ostvaruje solo karijeru. Godine 1988. ponovo se nalazi sa Reedom, nakon 20 godina, da bi sastavili hommage Warholu “Songs for Drella”.
Solo
diskografija: “Vintage violence” (1970), “Church of anthrax” (’71. u saradnji
sa Terry Riley), “The academy in peril” (1972), “Paris 1919” (1973), “Fear”
(1973),
“June
1, 74” (1974, sa Nico, Kevinom Ayersom, Brianom Eno), “Slow dazzle” (1975),
“Helen of Troy” (1975), “Guts” (1977), “Animal justice” (1979), “Sabotage”
(live, 1979), “Honi soit” (1981),
“Music for a new society” (1982), “Caribbean sunset” (1984), “Comes alive”
(1984), “Artificial intelligence” (1985), “Words for the dying” (1989), “Songs
for Drella” (1990).
CHELSEA
HOTEL
Kultni
hotel njujorških boema, 23 West Street, u kom su jedan period svog života
provele sve zvijezde muzičke, literarne i filmske američke scene.
Leonard Cohen je stanovao u Hotelu u isto vrijeme kad i Edie Sedgwick (Clanica
u “Factory”, glumica, Warholova superstar, možda jedina žena koju je volio).
Prevala i obradila: Branka Vujanović
Izvor: Superstars, Pariz 1990.