naslov: Da li su Srbi Muslimani?

– Čitalac koji u ovome trenutku vidi ovu upitnu rečenicu, ovaj naslov, pomislit će vjerovatno, da je to neka provokacija, šala, ili jednostavno – glupost. Čitalac – u Bosni, ili u/iz čitavoj/e toj/e našoj/e (eee – vašoj/e) Ex-***********, ili tko može o sebi da kaže da poznaje te krajeve, ljude, narod(e) na Balkanu.

Ja nakon nekoliko godina ovih krajeva, ljudi, naroda ne poznajem, ili znam čak toliko dobro, da ću na kraju tog članka zaključiti, da su Srbi – Poljaci (bez obzira da li su ili nisu Muslimani).

Nije mi namjera provokacija, ni šala. Možda – glupost. A nikako mi namjera nije neka istorijska istraživanja i dokazivanja – to kažem za ove čitaoce, koji su pomislili da sam se malo zajeb´o, i da ustvari želim istražiti ili predstaviti teorijiu da su Muslimani/Bošnjaci porijeklom Srbi/Pravoslavci.

Ali blizu smo ipak toga šta hoću da kažem, blizu moje teme. Jer meni se radi baš ne o "Muslimanima", nego – "muslimanima" (malo "m"), dakle ne o tome, "da li su Srbi Muslimani, nego: "Da li su Srbi muslimani?".

Ili – da bi to mogli biti.

Da li bi mogli Bošnjaci/Muslimani biti katolici ili ateisti, da li bi Hrvati mogli biti pravoslavci ili jevreji, da li bi Srbi mogli biti muslimani ili budisti? Također, da li bi Poljaci mogli biti bogumili ili protestanti (to su uvek i bili, ali ne u religijskom smislu)? (A šta je sa Romima? – Ali to nitkoga ne briga, je li?...)

Da još jednom pojasnim: Ne radi mi se u ovom tekstu o provokaciji, ili o kritici religija (bar u ovom članku…) ili vjera različitih nacija pojedinaca u Bosni-Hercegovini i šire.

A ono pitanje, "Da li su Srbi muslimani?", postavila je jednom moja mama obitavajući u Sarajevu (našem), koja je, ne poznavajući "balkanskih realija", jednostavno pitala – koja etnička grupa koje je religije. Prvo mi se ovo pitanje činilo glupo, onda smiješno, onda apsurdno... ("Majka nema pojma!").

Tek kasnije sam skontao – da je ustvari glupo, smiješno i apsurdno – da svi mi, "Balkanci", pretpostavljamo, da ne bi mogli Srbi biti muslimani i slično (kombinacije vidi gore)! Problem je u nama – da smatramo i akceptiramo ovu na ovim prostorijama širom svijeta (Indija, Irska, Izrael) – ali ne svuda (Indonezija, Iran, Islandija) – da je neka religija (katolicizam, islam, budizam, pravoslavije) usko i jako povezana/data nekoj "naciji" ili etničkoj grupi. To smo mi ubijeđeni da Poljak mora da je katolik, da Srbin mora da je pravoslavac, da Iranac mora da je musliman, da Izraelac mora da je jevrej.

I ne samo sto povezivajući tako religije i nacije bespravno dodjeljujemo netkomu neku religiju, nego i uzimamo mu mogućnost (bar teoretsku) da bude (smatran kao) "nešto drugo nego što su oni/smo mi inače". Uz to – izgleda da u Bosni ne postoje ateisti! Ili su ateisti samo oni, čiji roditelji nisu iste etničke pripadnosti? Jer poznajem dosta slučajeva, gdje netko nije nikako bio kršten ili slično, a da je postao automatski "katolik", "pravoslavac", "musliman". (Izgleda da su često pripadnici "neke druge" religijie/nacije dodjeljivali vjersku pripadnost "ovima koji nisu bili isti kao oni" – i time su ih "krstili"!!)

Naravno, znam i znamo, da ima pravo jaka veza između religijske i etničke pripadnosti – na osnovu istorijskog i religijskog razvoja i događaja. To je normalno. Ali – nisu nikako normalne – i za ateiste, i za stroge vjernike! – dvije stvari:

- da se "veleprodajno" dodjeljuje vjersku pripadnost građanima neke etničke grupe (sekundarno pitanje je da li su oni uopće htjeli biti definisani kao dio neke etničke grupe),

- da se isključuje pristup nekoj religiji "ostalima" – a ako to žele, oni postaju skoro automatski dio neke etničke grupe.

Kad ovo pišem, vidim da je generalno problem u definiciji, nesto kao "šta je bilo prvo – kokoš ili jaje?". Šta je prvo, glavno, sta je srž netkoga: etnička pripadnost ili religija? I iz kojeg (ako uopće – ja sam protiv) dijela identiteta može se izvest ovaj drugi dio i zašto???

Možda baš zato što stvarno ne znam na kojoj osnovi bi se moglo reći, da li je religija prva/iznad etničke pripadnosti ili obrnuto ili svejedno, te ne znam osnova (ni naučnih, ni antropoloških, ni ljudskih) zašto bi se jedno povezivalo s drugim – želim da se ove dvije stvari ne povezuju. Dakle, radi se ne o tome, da bi Srbi bili ili ne bili muslimani ili pravoslavci, nego – da bi mogli biti jedno, ili drugo, ili još nešto treće, ili ništa.

Ali – znam, i znate vi svi to isto – na kojoj političkoj osnovi i iz kojih političkih razloga se upravo u 1990-tim godinama (i sada, a i prije, i ne samo ovdje, ali ostanimo u Jugoslaviji) religijsku i etničku pripadnost ne samo počelo (jače i uopće) definirati i dodjeljivati, nego i – jako povezivati.

Neki ljudi (svi ih znamo), koji nisu bili uopće glupi, skontali su, da da bi svatko od njih imao "svoju malu kraljevinu" (neki su htjeli i "Veliku") gdje bi mogao vladati i lopovati koliko god hoće, treba prije "dobiti svoje ljude". Treba sebi stvoriti naciju. A kako – pa treba prvo to, šta postoji (državu, naciju), podijeliti. Jer državu ne može stvoriti neke religijska grupa, nego – nacija. (To je samo jedna verzija od ideja stvaranja država, da je osnova države neka nacija, i ne baš stara – postala tek u 19. stoljeću zahvaljajući nekim Nijemcima). Ali – s druge strane – religijske i vjerske korijene su u Jugoslaviji bile možda ne toliko očigledne, ali – dublje i jače nego etničke pripadnosti.

A ljudi, koji su tek u zadnje vreme otišli od vlasti, ovi "nacijo-tvorni inžinjeri", jednostavno su čvrsto povezali religiju i naciju. A narod(i), "nacije", građani i seljaci, stari i mladi – su ih slušali i im povjerovali, ih izabrali, s njima (ili – ispred njih) išli u ratove, ponovo ih birali, ponovo ih slušali i njima vjerovali. Ili se bar ne suprotstavljali.

Čime da završim? Baka moja na Mejtašu nikad mi nije o ljudima u Bosni pričala da su "Srbi", "Hrvati", "Bošnjaci". O sebi – i o ostalima koji na taj način vjeruju u Boga – pričala "katolkinja/katolici". O Bosancima, koju vjeruju u Boga na neki drugi način: "pravoslavci" i "muslimani". Ali ona ne samo da vjeruje "na katolički način" u Boga. Vjeruje i – to sam često čuo – da je Tito bio u pravu, "što je poslije rata narod poslao da pravi golim rukama ceste u čitavoj državi".

Nekad, kad se napijem i prestajem biti "fin demokrata", slično mislim: da bi trebalo poslije rata narod poslati da pravi ceste u Bosni! Ili ako ne sav narod – onda bar poslati neke ljude da prave golim rukama bosanke ceste, umjesto da idu u Hag.

Nešto još sam zaboravio. Jednom mi je neki čovjek u Brčkom objašnjavao, da su ustvari sva južnoslovenska plemena porijeklom iz Poljske. (Nažalost nisam ja bio pijan, dok je on bio napušen.) I da od svih ovih plemena (sada: nacija) onog vremena Srbi od tada su najviše sačuvali svoj originalan identitet (poljski), dakle – da su Srbi najviše Poljaci. Jebi ga, da sam onda bio pijan, sad bi cesta Brcko – Tuzla puno bolje izgledala!!!

Lukasz Szopa