Revizija
udžbenika u BiH
Promjene koje su zadesile udžbenike RS su najmanje.
Najviše reformi doživjeli su hrvatski i bošnjački udžbenici istorije zbog
tendencioznog prikazivanja novije nacionalne istorije
Ideja revizije postojećih
školskih programa i udžbenika u BiH stara je nekoliko godina, a konkretna
inicijativa je 1998. godine došla iz OHR-a. U prvim danima bh. rata došlo je do
razjedinjenja obrazovnog sistema, naročito na planu udžbenika i nastavnog
programa. U RS se se od školske 1992/93. koristili udžbenici iz Srbije,
istovetni tamšanjim, da bi se tek prije dvije godine počeli štampati
dodaci sa lekcijama neophodnim za ovo podneblje. Isti je slučaj i sa
hrvatskom stranom, a na teritoriji BiH u kojim su većina Bošnjaci od 1994.
godine se koriste se udžbenici izrađeni u vlastitom aranžmanu.
U OHR-u najavljuju da će
od naredne godine sva djeca pohađati časove sve tri religije u BiH,
civilna zaštita postupno će ustupiti mjesto nastavi iz oblasti ljudskih i
građanskih prava. Nadležna ministarstva će redovno objavljivati
podatke o djeci i nastavnicima povratnicima, a zapošljavanje nastavnika će
biti u skladu sa brojem povratnika. Udžbenici uvezeni iz Hrvatske postupno
će se stavljati van upotrebe u periodu od dvije godine.
Filtriranju školskih knjige se
kraj ne nazire, posebno u srednjim školama.
Suštinski, operacija ponovnog
štampanja prečišćenih udžbenika od strane višenacionalnih ekspertskih
komisija biće završena do kraja ove godine. U budućnosti bi trebao da
se riješi i problem sadržaja koji nisu izbačeni, ali su okvalifikovani
eventualno uvredljivim i naučno nedokazanim. Bošnjačka strana ishod
vidi u zajedničkim udžbencima, na pomen čega srpske i hrvatske
ekserte hvata jeza. Za sada se svi slažu oko ideje
o identičnim lekcijama u udžbenicima nenacionalne grupe predmeta.
U vrijeme apsolutne
ideologizacije društva, bolja sreća nije zapala ni školske knjige. Nove
generacije učenika su uzdizane mržnjom i mitomanskim lažima. Tako su se na
i suviše malom prostoru našle tri nepomirljive istine ili laži koje nisu mogle
jedne drugu tolerisati. Zato su formirani timovi sastavljeni od naučnih
eksperata koji su do sada obavili analize i međusobno razmijenili zamjerke
na sporne dijelove udžbenika. Cijela akcija je u stvari proširenje odluke o reformi
udžbenika u Sarajevskom kantonu s početka 1999. godine.
Sporazum o uklanjanju
uvredljivih materijala iz udžbenika osnovne i srednje škole koji se koriste u
BiH je potpisan od strane Ministarstva obrazovanja RS i Federalnog ministarstva
obrazovanja, nauke, kulture i sporta na sastanku u Neumu 19. jula prošle
godine. Od tada ekspetske grupe su izbacile oko 60 odsto materijala koji je
označen kao uvredljiv.
Najveće izmjene u RS
pretrpio je udžbenik geografije za 8. razred kom je izbrisan kompletan predgovor
i prve 22 stranice. U poznavanju društva za 4. razred odstranjena je
fotografija "Masovno streljanje nedužnog naroda" (o ustaškim
pokoljima iz 2. svjetskog rata), te dio rečenice koja govori da je
među ustašama "bilo i katoličkih sveštenika". Iz istorije
za 8. razred se briše šest stranica koje govore o dijelu rata 1991-1995. Brišu
se i termini "vjerski" i "nacionalno-vjerski" koji
pokušavaju objasniti karekater rata u BiH i bivšoj Jugoslaviji. Muslimani
će se zvati Bošnjacima, a SR Jugoslavija će se, umjesto sa RS,
graničiti sa BiH.
Djeca iz 8. razreda u
čitankama će naići na flomasterom precrtanu fotografiju
"Seča knezova" iz filmske serije Vuk Karadžić. U dodatku
čitankama za 7. i 8. razred izbačeno je uputstvo za analizu
Dučićeve pjesme "Vrbas" u kom se, između ostalog,
kaže: "Sve Dučićeve reke
koje su odnosile i plavile srpsku krv postaju
svete vode kojima se peru oči
potomcima i porodicama; vode koje se pretvaraju u buktinju i osvetljavaju put
srpskom narodu, ogledala u kojima se
'ogledaju sazvježđa i žile kucavice našeg krvotoka'. Otadžbina je za Dučića i srpska i svesrpska. Dučić
ima dušu!". Iz čitanke za
5. razred djeci je zabranjeno da čitaju dio pasusa o Karađorđu
Petroviću "koji je vaskrsao srpsku državu", a iz dodatka istom
udžbeniku se brišu stihovi pjesme "Car Lazar i carica Milica": "Idem Sejo na Kosovo ravno / za krst
časni krvcu proljevati / i za vjeru sa braćom umrijeti". Iz
čitanki za 4. razred osnovne škole izbačena je epska pjesma
"Oranje Kraljevića Marka" (sjetimo se: "More, Marko ne ori drumove, More, Turci ne
gaz'te oranje").
Promjene koje su zadesile
udžbenike RS su, ipak, najmanje. Najviše reformi doživjeli su hrvatski i
bošnjački udžbenici istorije "zbog tendencioznog prikazivanja novije
nacionalne istorije", kako misli dr Ranko Pejić, ekspert za istoriju
i poznavanje društva i profesro na katedri za istoriju na Filozofskom fakultetu
u Banjaluci. Primjerom nacionalističke propagande i karikaturalnosti on
smatra bošnjački udžbenik za poznavanja društva iz 4. razreda, u kojem je
izbrisano 16 lekcija koje se tiču rata u BiH. Iz hrvatskih i
bošnjačkih razreda uglavnom su uklanjani sadržaji koji sadrže pojmove:
četnik, klanje, srpski i crnogorski bradati zločinci... Iz hrvatske
čitanke za 8. razred izbačena je pjesma "Progonstvo Iloka"
sa stihovima: "Kada su bradati redom
klali / Pili rakiju, odsjecali glave / Silovali i živa srca iz mesa vadili /
onda su zvjezdaši stigli u čeličnim grdosijama / I zatirali tragove
da su ovdje živjeli Hrvati". Iz bošnjačke čitanke za sedmi
razred odstranjena je pjesma "Sarajlije idu na vojsku protiv Srbije".
Bošnjaci i Hrvati Srbima
zamjeraju na Njegošu ("Istraga poturica"), na odlomcima "Na
Drini ćuprije", žele da u Ćopoćevoj biografiji piše kako je
on govorio "našim", a ne "srpskim" jezikom, smatraju da se
u "Početku bune na dahije" podržava progon muslimana, što se u
vezu dovode Stepinac i Pavelić, što se Marko Kraljević, umjesto kao
drumski razbojnik, tretira kao mitski junak, što se za Ustav SFRJ iz 1971.
godine kaže da je bio poguban za srpski narod, što se Sandžak naziva Raškom
oblasti, a Foča - Srbinjem.
Osim Ćopića, Srbi u
bošnjačkim i hrvatskim udžbenicima žele da vide još srpskih pisaca, još
ćirilice, smeta im veliki broj arapskih, perzijskih i turskih
pripovijetki, stavljanje "Jame" I.G. Kovačića
isključivo u kontekst srpkih zločina, što su Bošnjaci od cijelog
Andrićevog opusa uzeli tek "Priču o vezirovom slonu", što
se on prevodi na ijekavicu; srpska strana insistira da se "otadžbinski rat"
prestane nazivati "agresijom", i, napokon, da Foča bude Srbinje,
a Sandžak - Raška oblast.
Vijeće Evrope je dalo
ideju da se stavi moratorij na istoriju "spornih perioda". Postoje i
prijedlozi da se organizuje međunarodni simpozij na kom bi se raspravljalo
o karakteru određenih istorijskih događaja. Nakon toga ćemo,
konačno, saznati: Foča ili Raška oblast, ko je kome ukrao jezik, ko
potiče iz 17. vijeka prije Hrista, i ko je, ustvari, pobjedio na
Gazimestanu.
Biće da je, ipak, najviše
u pravu banjalučki profesor sociologije dr Miodrag Živanović koji tvrdi
da u BiH potoji pet istorija: "Tri nacionalne, jedna koju pričaju
izbjeglice i istorija koju prezentuju predstavnici međunarodne zajednice.
Pitanje je koje od tih pet gradiva izučavati?" Do konačne odluke, djeca će subjekat i predikat,
kako je već napisala jedna sarajevska novinarka, učiti iz
rečenica poput one koja jaže da su "četnici u selu zaklali troje
ljudi"
Goran Tarlać
OKVIR 1:
Kap u
moru
"Bosnu je još u srednjem
vijeku naseljavao jedinstven bosanski narod zvani Bošnjaci, a doseljavanje Srba
i Hrvata na tom prostoru uslijedilo je tek u vrijeme turske okupacije Bosne. NJihovo
prisustvo, međutim, bilo je kap u moru u odnosu na starosjedioce. (...)
Pod jakom nacionalističkom propagandom iz susjedne Srbije i Hrvatske
dotadašnjim Bošnjacima, katolicima i pravoslavcima, počelo se
usađivati u svijest da su Hrvati, odnosno Srbi."
(Poznavanje društva, 4. razred,
Sarajevo)
OKVIR 2:
Iz udžbenika muzičke
kultire u RS, 1-4. razred odstranjena je pjesma Valerije Vanje Gajić
"Srpski borac"
Srpska vojska opet bije ljuti boj
Srpske zemlje brane mladi orlovi,
kao nekada ona brani celi narod svoj, hej
ako treba, ako treba idemo i mi.
Iako smo mali,
mi već znamo sve,
kako treba, kako treba
zemlju braniti.
Jedan dva, jedan dva, jedan dva, jedan
dva
Srpski borac majko postaću i ja.
OKVIR 3:
"Nacionalnoj
povjesti" se u Hrvatskoj posvećuje velika pažnja. Vlastima su posebno
mili i visoko na cjeni "istoričari" kojima je polazište
"hrvatska državotvorna ideja", a oni profesionalci koji to ne
prihvataju nazivaju se obično jugonostalgičarima. Pretpostavljate da
udžbenike pišu ovi prvi utrkujući se u otkrivanju "dosad
prešućivanih delova iz hrvatske povjesti. "
U srednjoškolskom udžbeniku
autora Ivana Vujčića, komisija za dekontaminaciju gluposti imala bi
pune ruke posla. Na oko šest stranica obrađuje se novija istorija, odnosno
događaji od 1991. do 1995. godine. Učenici koji koriste ovaj udžbenik
u Hrvatskoj i hrvatskom delu BiH tako mogu saznati da je "velikosrpska
agresija" na Hrvatsku planirana 1986. godine, a da je ta ideja
uobličena preko Memoranduma SANU kojim se predviđa proširenje Srbije
na Hrvatsku do linije Virovitica, Karlovac, Karlobag.
Ovaj "istoričar"
navodi da su Srbi u Hrvatkoj sami okupirali svoju teritoriju. "Hrvati su
ratovali protiv združenih velikosrpskih snaga i Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori.
I zbog toga je hrvatsko vrhovništvo odlučilo osnovati hrvatsku vojsku -
Zbor narodne garde. ", navodi se između ostalog u ovom udžbeniku
istorije i dodaje:"Agresorske snage u Hrvatskoj i isto takve snage iz
Srbije i Crne Gore vrše nečuvena barbarska zlođela u Hrvatskoj. Ubijaju,
muče i progone nesrpsko pučanstvo, odvode ga u konclogore, siluju
žene, đevojke i đevojčice (smišljena strategija), pljačkaju
materijalna dobra, uništavaju sela, katoličke crkve i groblja, bolnice,
knjižare i sve što je nesrpsko, da ne ostane nikakav trag o
tisućuipogodišnjem boravku Hrvata na ovim područjima".
"U domovinskom ratu u Hrvatskoj, kao i u oslobodilačkom
ratu u BiH, stradao je velik broj ljudi. Također se velik broj ljudi našao
u progonstvu i izbjeglištvu. Agresor je prouzročio goleme materijalne
štete i ljudske gubitke. Ipak su hrvatski narod, Katolička crkva i
vrhovništvo za pravedan mir, protiv mržnje i osvete. U tome je podržan i od
pape Ivana Pavla II, osobito za njegova boravka u Zagrebu u rujnu 1994. godine.
Hrvatska je uvijek spremna na pregovore, za mino rješavanje sporova, a protiv
nasilja i rata. Velikosrpski agresor i snage koje ga podržavaju, nije sklon
miru već ratu".
"Hrvatska vojska, na temelju sporazuma između Republike
Hrvatske i Federacije BiH, zajedno s Hrvatskim vijećem odbrane i Armijom
Bih, izvršila je više uspješnih akcija u BiH, među kojima se ističu
"MAESTRAL", "JUŽNI POTEZ", "ZIMA 94", i "LJETO
95". U tim akcijama 1995. oslobođena su područja zapadne Bosne
(Glamoč, Drvar, Mrkonjić Grad, Bihać i druga mjesta). "
Iznijeto štivo savršeno se
uklapa u trend u Hrvatskoj da vlast odabire ljude koji su spremni iznositi
stavove koji joj najviše odgovaraju. Autor udžbenika, Ivan Vujčić ide
čak dalje i od svog tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana u
procjenama o "tisućuipogodišnjem boravku Hrvata". Tuđman
deluje prilično skromno sa "osamstogodišnjom hrvatskom
povijesti" u odnosu na prethodni slučaj.
Goran Tarlac