...Rukopis koji je nosio ime "Sve ce biti u redu" odštampao sam u dva dijela; prvi završava pricom "U šetnji. U potrazi", a drugi pocinje "Strukturom tvari". Nakon citanja prvog dijela, vec sam vidio obrise buduceg pogovora: "Sve je u neredu". Ne bi to bio klasican pogovor, nego, u stilu postmodernom, dakako, "samo" prica o pogovoru koja bi opravdanom sumnjom u razloge svog postojanja skrenula citaocima pažnju na nekoliko kljucnih aspekata u Goranovim pricama. Naslov bi, naravno, aludirao na odsustvo formalne implikacije u knjizi; cinilo mi se da je Bogunovic, služeci se upravo onim prepoznatljivim albaharijevskim tonom, želio naglasiti prisustvo odsustva dokaza koji bi bili u njegovoj službi. Nisam siguran treba li citati pogovore prije ili poslije samoga djela. Smiju li se uopce citati pogovori? Bio bi to dakle zapis o pogovoru. Ili možda skica njegovog moguceg nastanka. Dnevnik bez datuma. U svakom slucaju, prozirna ideja...

Denis Mikan, "Ishod bacanja"