'...Paradigma zene kod Mese je naravno cuvena Suzanne koja ga vodi
dole, hrani cajem i narancama a idealizirani se djelic nje odrazava u svakoj zeni koju (emocionalno, intimno) susrece...i kao da upravo zbog nje-
idealne, nedokucive, besmrtne muze i on "nema nikoga", a pismo prijatelju koje nas na kraju podsjeca na zavrsnu baladu, jos je jedan Mesin intimni, mali epistolarni hommage velikom Cohenu i njegovim snenim likovima s kojima
se poistovjecuje...'

Izvod iz recenzije
'MALI INTERNI MIT'
Antonia Majaca