(za A.B. Tragaca)

Život je lijep. Život je fleksibilan. Ideš cestom i odlucuješ. Ponekad skreneš desno jer nisi bio siguran šta te ceka tamo lijevo. I kada se zajebeš proklinješ život. A on ti je lijepo ponudio izbor. I ljubav za kojom instiktivno žudiš. Život je ljubav. A ljubav je tu. Na svakom drvetu visi, u svakoj je caši vode, u svakom budenju dok otvaraš kapke, podižeš pogled, pripremaš kafu. Diše i ceka. Ljubav je cudo. Ljubav je teg od cetristo dvadeset kila. Ljubav je moc. Ljubav je izdaja. Ljubav je doktorat za sebe. Prvi put u životu posjedujem ljubav. Uvijek je ona posjedovala mene. I zbog toga sam letio. Zbog toga sam bio taj obicni mornar što riba palubu broda i putuje po cijelom svijetu. Cak nisam ni bivao kažnjen. Vec sam sam sebe kažnjavao. Ili nagradivao. Zavisi iz kojeg ugla gledate. Ja sam gledao iz ugla nekoga ko svojevoljno robuje jer samo tako može vidjeti istinu. Samo tako može biti slobodan. Moje ropstvo je moja sloboda. Ona je kao muzika. Ja muziku volim. Posebno koncertne izvedbe L.Cohena i obrade njegovih pjesama. I taj sveprisutni jazz. Muzika je rijec. Šteta što je ne citam kao ranije. Možda zato i ne pišem. Ptice samoga sebe moraš necim hraniti. Ili ce te napustiti. One ne trpe nikakva sranja. Ptice pišu pjesme jer su slobodne. Ptice su me do nje dovele. A one su otišle. Odselile su jer u pjesmama žive. Vjetar je divlji i vjetar sve zna. Izdaje svima da ne mogu u našem krevetu spavati bez nje. Nedostaje smisao. Ne mogu zaspati. Klavir je nijem i televizija postaje epicentar filozofije. Ne mogu se smiriti niti mogu disati. Ne mogu jer je jutro donijelo svjetlost a ja se ne sjecam niceg pametnog. Da zapocnem i dovršim dostojanstveno dok se ne vrati. Iz sebe sam otjerao pisacu mašinu i dane hiperproduktivnosti. Budimpešta je samo jedan od gradova a srce nije CD rewritable. Nema saksofona i žice sa gitare su se pokidale. Ptice žive na nekom drugom mjestu. Još uvijek mislim da nije kasno prestati sa pasivnim pušenjem i krenuti opet sa vježbama. Ne bih bio prvi koji je prosvirao u tridesetoj. Tad nekad život i pocinje.
Novembar je.
Kiša je padala pa prestala a snijeg nije iznenadenje.