OGREBOTINA

Probudio sam se sa krvavom mrljom
ispod oka. Ogrebotina preko
pola mog cela.
Ali ja spavam sam ovih dana.
Zašto bi za ime boga covjek dizao ruku
na sebe, cak i u snu?
Na ovo i slicna pitanja
pokušavam odgovoriti ovog jutra.
Dok promatram odraz svog lica u prozoru.

 

STRUJA

Ova riba nema ociju
srebrna riba koja mi dolazi u snu,
rasturajuci svoju ikru i mlijec
po džepovima mog mozga.

Ali ima jedna koja dode-
teška, uplašena, tiha kao odmor,
koja jednostavno pliva uzvodno,

zatvarajuci svoja tamna usta nasuprot
struje, zatvara i otvara usta
držeci se toka.

 

TVOJ PAS UMIRE

pregazi ga auto.
pronadeš ga ukraj puta
i pokopaš.
osjecaš se loše u vezi toga.
licno se osjecaš loše,
ali ti je žao i kcerke
jer to je bio njen ljubimac,
i ona ga je tako voljela.
obicavala mu je pjevušiti
i puštati ga da spava u njenom krevetu.
ti napišeš pjesmu o tome.
nazivaš je pjesmom za tvoju kcer,
o psu kojeg je pregazio auto
i kako ti nakon toga izgledaš,
odnoseci ga u šumu
i sahranjujuci ga duboko, duboko,
i pjesma ispada tako dobra
da ti je skoro drago što je maleni pas
pregažen, inace nikad ne bi
napisao tako dobru pjesmu.
onda sjedneš da pišeš
pjesmu o tome kako si pisao pjesmu
o smrti tog psa,
ali dok pišeš
cuješ ženski glas vrišti
tvoje ime,
oba krajnja sloga,
i srce ti stane.
nakon minute, nastavljaš pisati.
ona ponovo vrišti.
zapitaš se koliko dugo ovo može trajati.

 

PIJEM TOKOM VOŽNJE

August je i nisam
procitao knjigu vec šest mjeseci
izuzev neceg što se zove Povlacenje iz Moskve
od Caulaincourta
Ipak, sretan sam
vozeci se u autu pored mog brata
ispijajuci bocu Old Crowa.
Nismo zacrtali nijedno mjesto u koje bi išli
jednostavno vozimo.
Da zatvorim oci samo na tren
bio bih izgubljen, a još
rado bih legao i spavao zauvijek
pored ove ceste
Moj brat me gurka.
Svakog minuta nešto ce se desiti.