* * *

sve manje ljudi 
stoji iza necega 
okruženi smo smradom 
pseudo-dogadaja
smradom laži 
i jeftinog zabavljanja
i jedan od razloga zašto 
ne možemo prekinuti krug 
straha i zbunjenosti
je što ljudi prodaju svoj integritet i svoje samopoštovanje 
kao da se mogu vrednovati novcem 
prošlost, sadašnjost i buducnost 
su bujica krvi 
koja se ne može zaustaviti 
ali buducnost gdje su ljudi prestali da štite svoje samopoštovanje
ne postoji 
a štititi svoje samopoštovanje
znaci njegovati sobu 
u kojoj ne bježiš od sebe 
i ne vidiš sebe kao žrtvu i plijen 
vec stojiš oci u oci sa sobom
i usuduješ se sjedinti u svoju dušu 
to što vidiš
samopoštovanje je trajno sjedinjavanje nježnosti i poštovanja  
s djetetom u sebi 
i nikad ne dopustiti da iko povrijedi 
ili uvrijedi doživljaje ljubavi i surovosti cijelog 
njegovog postojanja 
samopoštovanje je ne imati potrebu 
da iznevjeriš 
vec umjesto toga
u dubini svoga bica 
doživiš granicu 
koja se ne smije prekoraciti 
da postoji sveta kontura u postojanju 
neka vrsta dopisivanja 
sa našim kosmickim porijeklom
koje niko ne smije prekinuti, 
ismijati  i poniziti 

*

podsjecam na covjeka
koji se nocu
besciljno smuca gradom
razmišljajuci
kojom brzinom su
svi oni koje je volio
poceli stariti
trunuti
baš kao da su
drugovali sa niskim mislima
kao da su se odrekli
svog vida i svoje volje
i izgubili utakmicu
sa nekakvom stranom silom
koja im je pružila
sve šanse na svijetu

 

*

kuca bez soba

mislila si da ceš
provoditi vrijeme u tim sobama

ne, nedostaješ mi samo ti
vec i sama beznadežnost
u tvojim nastojanjima
da se otarasišs nasljedstva
svih onih
koji su gubili vrijeme
živeci na ovom svijetu

 

*

pokušavam se prisjetiti
kad me je prvi put
obuzelo ono nestvarno
u ljudskom postojanju
kad sam ih vidio
kako se krecu u prozoru
preko ulice
i pitao se šta je to
što ih tjera da nastave
ali ovog puta
osjecam prevelik umor
dok me grad
i vecernja svjetla
preuzimaju, umotavaju
u zaljuljanom zvuku
drevne tuge
koja lagano vibrira
i nestaje
medu zidovima sobe

 

Koliko Dugo

vec rano
si se trzala po strani
i hodala pred danima
klizila niz prozorski lim
prema zatrudnjeloj praznini
možda te volim
možda te nikad nisam volio
uopšte ne razmišljam na taj nacin
još davno si shvatila
da je vjerovati u nešto
jednako protjerivanju
i ponovnom skrnavljenju istog

žaluzine
ravne pruge od sjenki
na tvom tijelu
dok si savijala duhan
i otpuhivala dim
kojeg su zli dusi odstranjivali
u zamjenu za tvoju dušu
nema ništa bolesno
u mojim unutarnjim signalima
koji govore da si tu pocela
i da ceš tu završiti
i da ne postoji njedan drugi rat
koji bi me se mogao ticati
ponekad se probudim
znam cekati da zlatni sjaj prekrije sve
koliko si dugo bila okružena
ljudima koji žive samo
od poricanja samih sebe
pri rodenju ti je bilo jasno
njihovo postojanje
i to da ga ne misliš nastavljati
onako ovisnog od svoje loše žetve
gledajuci na sebe kao na žrtvu
nikada ti nisu mogli oprostiti
što si pokrenula
tocak svega onog
što su sprijecili,
ponizili
i zaustavili u sebi

 

*

ne mislim se cjenkati
trebalo mi je jako mnogo dana
da napravim plamen
previše
da bih sada
izvadio ruku iz vatre

bilo šta da sam ocekivao
ja živim za posebne trenutke
dopada mi se krcmar nocas
i zvuk vlažnog poda
dok prevrce stolice
sve mi to govori da sam ostao zadnji
i da se tu ne radi o samoci
ili o nedostatku samoce
koja me postepeno uništava
i oduzima mi moc

 

*

koraci u tri sata nocu
savijena poruka uzali
kroz otvor za poštu:

povremeno smo postojali
ali to me više ne plaši
niti me plaši to da si
umjesto nekog ko je stajao
pod oktobarskim mjesecom
pogrešnih ociju

izabrala mene

 

I kao Svemu Dode Kraj

davno sam se
nastanio ovdje
i posmatrao preko ulica
kako talas evropskog sutona
postavlja dizalice ispod grada
i kako se provlaci kroz mene
dok djeluje otrov

nikad nisam
bez pomamljene gladi
znam dosta o kruženju
oko podzemnih vrceva
pjenušavoplavih aprilskih svjetova
i gladujem za pravdom
za dostojanstvom
gladujem za
ponorom
cestitim ponorom
i znam
da i ti gladuješ

Prevod pjesama: Bekim Gaši