Sjecam se da sam kao klinac znao melodiju svake pjesme sa dvostrukog crvenog albuma Beatlesa, ali osim refrena, nisam se trudio zapamtiti rijeci pjesama, vec bih uvijek izmišljao neku svoju varijantu -tada mi se cinilo da je samo muzika bitna, a da su rijeci tek nužno zlo, šareni kamencici razasuti duž plaže.
Mnogi od džez standarda koje sam nekoliko godina kasnije prvi put zavolio u izvedbi Charlie Parkera, još su za života svojih autora, na pozornici doživjeli razvod muzike od teksta, koji je jedini trag znao ostaviti samo u naslovu. Medutim, neke od pjesama koje su kasnije postale vjecne, upravo su plod udruženog rada para tekstopisac-kompozitor, ili osoba koji su objedinjavali oba ta stvaralacka pola u sebi.
Kada sam 1999. godine prvi put cuo album "As Time Goes By" Bryana Ferryja, shvatio sam da je krajnje vrijeme da okrenem plocu, tj. CD i pogledam ko je potpisan ispod pjesama, koje sam 'vec negdje cuo'.
Iako su '20 i '30 ostavile iza sebe bogato naslijede, što na ovom albumu pokazuju cuvene teme ciju muziku, a ponekad i tekstove potpisuju Cole Porter, Kurt Weill, Rodgers i Hart, Oscar Hammerstein, Gus Kahn ili Irving Berlin, ovi stvaraoci su za mene bili nepoznati inventar jednog doba, koje je za mene bilo doba Cotton Cluba, prohibicije i mecima izbušenih automobila. Ovo je prica o jednom od njih, Colu Porteru.

Kroz mali prozor proviri crnomanjasto lice, iza kojeg dopiraše zvuk trube i orkestra…žive oci se nakratko zaustaviše na dvojici muškaraca, a odmah zatim zacu se škljocanje brave. Muškarci udoše prvi, pognutih glava kroz niska vrata i u pratnji djevojaka koje su se jednom rukom držale za šešire, a drugom se malo pridržavale jedna za drugu, da bi po ulasku popravile haljine i namiješile se jedna drugoj. Cvrsto držeci torbice pod miškom, cupkale su kroz gužvu prateci muškarce…docekali su ih prigušeno svjetlo i dim cigareta, kikotanje iz mraka separea, oznojeni parovi. Cim sjedoše konobar upali svijece i otvori šampanjac. Sa novom pjesmom klub se zanjiše u ritmu voza. Bubnjarevoj metlici prikljucuje se kontrabasista, i dok se polako okrece prema publici, Besi Smit zapocinje stihove "Miss Otis Regrets" Cola Portera…neki od plesaca zagrliše se cvršce.

Mis Otis žali što ne može doci na rucak danas, Madam
Žao joj je što kasni
Ali zadržali su je prošle noci u Aleji ljubavnika, Madam

Mogla je to biti tek jedna od onih noci, o kojoj pjeva druga cuvena Porterova pjesma, koja ce vremenom, kao i mnoge ondašnje balade postati jazz standard. "Samo jedna od onih noci", trezveni je pogled blaziranog ljubavnika na prijašnje vece, kada su pogledi propovijedali oslobodenje od grijeha usamljenosti.
Pice nije nikad tako jako udaralo u glavu kao tih godina ilegale. Nakon jedne od takvih noci, obucen u bade mantil, rastjerujuci mamurluk uz kafu i cigarete, Cole zapisuje na papiricu stih: "a trip to the moon on gossamer wings" ili "put ka mjesecu sa krilima od gusa" - tog 'plemenitog' metala od kojeg su se izlivali šahtovi velegrada. Cole je bio poznat po profinjenom cinizmu, ali nikad nije postao pjesnik podzemlja.
Možda mu je suviše dobro išlo, bio je nestašni djecak visokog društva koji je puno polagao na svoj izgled i ekstravagancije. Roden je u bogatoj porodici 1891. godine u Peruu, država Indijana, SAD. Lako je zamisliti kako ga kolege studenti sa prestižnog Jel univerziteta nose na rukama, nakon pobjede njihovog fudbalskog tima koji i danas koristi navijacke pjesme koje je on komponovao.
Prica se da je za vrijeme prvog svjetskog rata pristupio francuskoj Legiji stranaca i da je na ledima nosio klavir specijalno za njega napravljen, sa kojim je, u trenucima predaha, zabavljao svoje saborce...bez obzira što su neke ondašnje americke novine prigrlile takve vijesti kao istinite, što je Colu i odgovaralo, istina je da je on proveo rat u Parizu. Njegov avanturisticki duh ipak je bliži Rudolfu Valentinu nego Lorensu od Arabije.
U Parizu se 1919. ženi sa Lindom Lee Thomas, koja ce biti njegov prijatelj i podrška do kraja svog života. Par provodi lude dvadesete u Evropi, da bi po povratku u Ameriku 1928. godine, Cole brzo stekao popularnost sa nekoliko hitova medu kojima su "Love for Sale" i "Let's Do It".
Kao što brak sa Lindom nije ukrotio njegovu homoseksualnost, tako ni silne zabave i izlasci nisu sputali njegovu kreativnost.
"Puno tekstova sam napisao sjedeci na vecerama izmedu dva dosadnjakovica", rekao je jednom Cole. "Umijem divno simulirati slušanje. Mogu raditi bilo gdje."
U ljeto 1937. on pada sa konja i lomi obe noge: kao posljedica pada obolice od bolesti nogu i narednih 20 godina provest ce u borbi da ih spase. Ali ni to ga ne zaustavlja. Cole se povlaci u kucu i potpuno se posvecuje stvaranju. Ipak, amputiranje njegove lijeve noge bilo je neizbježno 1958. Umro je u Kalifornije 1964. godine.

Ociju uprtih u daljinu, Bessy otpjeva drugu strofu 'Miss Otis Regrets' …

Kada se probudila i otkrila da je ljubav bila san kojeg nema više, Madam
Otrcala je do covjeka koji ju je odveo na stranputicu
izvukla pištolj i pucnjem oborila svog ljubavnika, Madam.
Mis Otis žali što ne može doci na rucak danas, Madam