Bez obzira da li živimo skroz na njegovom kraju - u nekoj od kolonija, blizu - u nekoj od provincija, ili baš u centru Imperije - treba otvoreno reci, momci i djevojke, RIM JE GOTOV.

Ne radi se samo o Varvarima, koji se skupljaju i postaju jaci u kolonijama, ili cak u provincijama, koji ponekad uspjevaju napraviti mali ili veci udar na Glavni Grad Imperije ili na neki manji centar jedne od provincija. Varvari nisu toliko jaki (ranije su bili puno jaci), a ranije su imali i više razloga da napadaju. Varvari su samo vrh ledenog brda, i to jadan i smiješan. Cak ako uspiju napasti i pobjediti Imperiju, past ce sami prije nego ona padne.

Radi se o samoj Imperiji koja više nema cilja, i - da - koja je možda imala na pocetku lijepe i velike ideje, ciljeve, cak i institucije i pojedince, ali kojoj trenutno fali i kriticka masa zbunjenih stanovnika koji bi vjerovanjem u Imperiju, njene ciljeve i potrebu, ovu podržali.
Dolazimo do tacke kad ni Hljeb ni Igre nisu sposobni obezbjediti dovoljno te mase.
Naravno, daleko smo od druge kriticke mase, koja bi eventualno Imperiju prevrnula, pa cak i napravila nešto novo. Ali to je vec drugi problem. Stvar je u tome, što se dio vjerujucih u Imperiju smanjuje (polako, ali neprestano), ovih protiv Imperije (na bilo koji nacin) polako povecava, a - najgora stvar i razlog propasti - da je pasivna masa najveca. Ova masa JOŠ pomaže da se Imperija drži, ali dovoljno je, da imamo više ljudi protiv Imperije nego za, i balans se mijenja. Brzo.

Još prije 20 godina vecina nas i naših roditelja u Imperiji i provincijama vjerovala je u Imperiju, iako tada nije bila na vrhuncu moci u ovom svjetu. Vjerovali smo u rad, u uspjeh, u srecu, i da je sve moguce samo zahvaljujuci Imperiji.
Prije nekih 10 godina ta moc i "sveobuhvatnost" Imperije je bila na vrhu, svijet skoro da nije postojao bez nje i njene volje.
Tako je i danas, s tim što Imperija nije uspjela da bilo što novo napravi, postice, osim novih kolonizacija, i jadnih Imperatora - od kojih je prošli bio sex-manijak (bez ukusa), a sadašnji je kreten i alkoholicar (bez glave u oba slucaja), Imperatora, koji samo naizgled vladaju skupa sa Senatom, i samo naizgled vladaju - jer je vlada u rukama njihovih tihih suradnika i savjetnika.
PAX ROMANA i njen svjetski POREDAK ne samo da ne postoje, nego nikad nisu ni postojali.

I iako su znakovi i dokazi problema Imperije trenutno vidljivi najviše na njenim periferijama, i u kolonijama, Imperija se uglavno UNUTARNJE ruši, postaje slabija, da li gospodarski (njena "vanjska gospodarska moc" je samo zabluda, postoji na osnovi ne-ekonomske, vec državne moci), ili duhovno (tko u Imperiji vjeruje u Bogove? tko u Imperiji sluša diskusije Senata? tko u Imperiji cita i razumije slavne naslove i recenice ukovane na bijelim mramornim zgradama?).
S druge strane - Hljeba je manje i manje, a Igre su sve dosadnije.

Rim je gotov.
Pravo pitanje nije "Hoce li pasti?", nego "KADA ce pasti?".
I to pitanje ima utjecaj na nas.

Pad je siguran i neizbježan, pitanje je hocemo li to doživjeti, kao i hocemo li išta uraditi da ubzamo taj proces.
Prikljuciti se Varvarima ili ostalim pokretima rušenja Imperije?
Ili možda Kriscanskoj sekti Petra, da bi cekali taj kraj, u introvertnoj molitvi i misticizmu, u jamama od kojih u dolazecim vremenima nastanu katedrale?
Nastaviti sa utrkom za Hljeb i budalisanjem u Igrama?
Ili otici u jednu od lijepih provincija, i u miru i suncu cekati kraj, pa svojim nacinom života i licnim djelom uništavati Mythos Imperije?

04.05.2004